U galeriji Kranjčar otvorena je izložba Ivana Posavca, "Kvadratura". Izložbu su otvorili galeristica Elvira Kranjčar, glavni urednik Jutarnjeg lista Goran Ogurlić, urednik Magazina Ivica Buljan, kustos izložbe Vanja Babić i sam fotograf. Izložba u organizaciji Jutarnjeg lista i Hanza Medie okupila je mnoštvo uzvanika.
U galeriji na Kaptolu izloženo je 250 fotografija koje svake subote izlaze u prilogu Magazin Jutarnjeg lista, a na njima naš poznati fotograf snima protagoniste kulturnog života.
Tom je prigodom promoviran i novi magazin za kulturu Jutarnjeg lista, na 204 stranice, koji će izlaziti svakog ljeta.
Kustos izložbe Vanja Babić, među ostalim je zapisao: "Posavca i njegove istomišljenike iritirala je uobičajena urednička praksa narušavanja integriteta pojedinih fotografija, koje bi u svrhu prilagođavanja obimu napisana teksta bivale nasilno obrezivane ili pak groteskno smanjivane. Stoga će Posavec, kao svojevrsnu "zaštitu" od takva nasilja, prigodom objavljivanja svojih fotografija ustrajati na zadržavanju blago titravih crnih okvira do kojih dolazi prigodom razvijanja filmskih negativa. Takve crne okvire zamijetit ćemo i oko portreta realiziranih za potrebe Kvadrature, iako su sve to bez iznimke digitalno snimljene fotografije koje ne posjeduju nikakve negative".
U predgovoru, Babić tumači i sljedeće: "Posavec će, dakle, u kontekstu makar i privremene "pobjede" fotografije nad tekstom na određeni način rekonstruirati svoj prepoznatljivi crni okvir kao svojevrsnu posvetu ranijim nastojanjima u cilju priskrbljivanja digniteta novinskoj fotografiji. A ta će nastojanja rezultirati i još jednom zanimljivom pojavom. Granice između umjetničke i novinarsko-dokumentarističke fotografije uvelike će se, naime, relativizirati. U tom smislu u primisli nam odmah dolaze danas već kultne fotografije što su ih Posavec i njegov prijatelj i fotografski istomišljenik Mio Vesović snimili tijekom podjednako kultna Gotovčeva performansa iz 1981. "Zagreb, volim te". Radi se o fotografijama za koje u njihovoj začudnosti naprosto nije moguće, niti je to potrebno, ustvrditi jesu li ponajprije dokumentacijske ili pak čisto umjetničke. Sigurno je jedino to da su u oba slučaja naprosto veličanstvene".
U "Kvadraturi", nastavlja, "portretirane osobe dolaze isključivo iz sfere kulture, a njihovo pojavljivanje u Posavčevoj kolumni – o čemu doznajemo iz popratnog teksta – uvijek će podrazumijevati i neki konkretan povod. Pozadina ispred koje osobe stoje u pravilu je neutralna, što recipijentovu pažnju dodatno usmjeruje na njihova lica. Kadrovi variraju, baš kao i položaji glava. Od osobe do osobe ozbiljnost se izmjenjuje s nasmiješenošću, a nerijetko ćemo svjedočiti i izrazima lica negdje na razmeđi spomenute dvije odrednice. Osjećamo kako fotograf gospodari situacijom; on je taj koji diktira komunikacijski ritam. Uostalom, portretirane osobe dolazile su njemu, u njegov studio, da bi potom bivale izvrgnute izazovima suočavanja s vlastitom osobnošću. Posavec je promatrao njih, ali portretirane su osobe promatrale i njega. Nipošto, naime, nije svejedno na kakav način osoba ispred objektiva doživljava svojega fotografa ili fotografkinju. O tome bi se dao napisati cijeli esej. Stoga nije pretjerano zaključiti da nam Kvadratura donosi i 250 pogleda na Ivana Posavca".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....