"Od utopije do stvarnosti" naziv je projekta kojim su se studenti treće godine Arhitektonskog fakulteta, na preddiplomskom studiju "Arhitektura i urbanizam", bavili pod mentorstvom Vedrana Ivankovića, a tema je bila obnova javnog prostora blokova Donjeg grada. Neke od ulica kojima su se bavili su Medulićeva, Dalmatinska, Prilaz Gjure Deželića, Vojnovićeva... Kako je naveo Ivanković, "cilj je ove vježbe bio upoznavanje povijesti planiranja i izgradnje Donjeg grada, povijesti neostvarenih vizija njegova proširenja i dogradnje, problema koje stanovnici Zagreba danas trpe zbog loše prometne infrastrukture te analiza mogućnosti koje bi mogla pružiti rekonstrukcija željezničkog prometa u središtu grada. Kao konačan rezultat studenti su izradili vlastite autorske vizije u rasponu od utopije do stvarnih modela revitalizacije pojedinih javnih prostora između i unutar blokova".
Donosimo neka od rješenja. Studenti Matej Orkić i Marija Katarina Novak, na ulicama Donjeg grada predlažu nove pješačke zone, dok prometni koridori služe samo za interventna vozila i dostavu. Kroz potez ulice, u ovom slučaju Medulićeve i Dalmatinske, planiran je niz modularnih i privremenih instalacija koje pješak istražuje. "Pseudodvorišta koja predlažemo postaju nositelji novih, gradu potrebnih javnih sadržaja: igrališta, galerija, mikroparkova i manjih javnih okupljališta-trgova". Nakon privremene intervencije, dodaje dvoje studenata arhitekture, gradu ostaje mogućnost prijenosa instalacije u unutrašnjosti blokova.
Magdalena Radešić predlaže izdizanje šetnice nad ulicom, a koja "imitirajući svjevrsnu rijeku, bujicu, meandriranjem iznad prometnice, može biti privremena ili stalna intervencija. Na mjestima šetnice, 'zelene rijeke' ljudi su dobrodošli na zaustavljanje i doživljaj Donjeg grada na novi način. Koncept je u projektu primijenjen na Krajiškoj ulici i ulici Prilaz Gjure Deželića. Sav parking smješten je u razinu podzemlja u planirane garaže ispod središta blokova. Boravak građana ostaje na tlu, oslobođen od mjerila automobila ostvarenog preko trenutne gužve i nedoličnog nagomilavanja parkinga nedoličnog bulevaru. Uz to, osjećaj lebdenja i izdizanja nad gradom kao ptica, na zraku pojavljuje se među krošnjama drvoreda zasađenih po cijelom obodu ulica. Rešetkaste metalne ozelenjene hodne plohe pojavljuju se poput meandara, fluidno, onako kao što Donji grad trenutno djeluje kao tranzitna prometna zona".
Vizija Lore Pleskine i Karle Pavlović zasniva se na ideji smanjenja broja parkirnih mjesta u ulicama "kontaktne zone" istočnog dijela Martićeve, pri čemu bi se potreban broj parkirnih mjesta nadomjestio novom podzemnom garažom smještenom ispod javnog prostora u kazeti koju omeđuju zgrade arhitekta Milana Žerjavića, izgrađene neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Studentice tako proširuju pješačke i biciklističke koridore te oblikuju dva parka, prvi, sjeverni park "fluidnih prirodnih formi s već postojećim zelenilom, i južni park iznad same garaže koji je zamišljen u nekoliko dječjih tematskih cjelina namijenjenih svim uzrastima".
Marija Puljić i Josipa Pešut bave se javnim prostorim oko Vitićevog nebodera i unose igru boja s pročelja u javni prostor. Šire pješačku zonu na cijeli koridor Vončinine do Martićeve, a automobile spuštaju na etažu minus jedan.
Maja Radić i Iva Prašnički opisuju sljedeći koncept: "Unutar donjogradskog bloka iznenada se pojavila nova struktura koja je poput parazita izjela postojeću unutrašnjost bloka, dok se zgrade i dalje drže iako su u lošem stanju. Taj parazit prihvatio se za sam blok kako bi ostao na mjestu te svojim krakovima hvata ljude da iskuse njegovu unutrašnjost. Posred bloka stvorio se vir čija je primarna funkcija crpljenje energije za funkcioniranje cijele strukture kao savršenog sustava. Unutar parazita, iznad vira, nastavlja se sustav za prebacivanje ljudi kroz različite razine. Te razine sadrže svoju mikroklimu, pružajući ljudima prolazak kroz pet različitih atmosfera. One su raspoređene vertikalno od dolje prema gore, a definirane su kroz boju, miris, teksturu, zvuk i temperaturu kako bi ih ljudi maksimalno proživjeli, odnosno iskusili. Obzirom na snalaženje ljudi unutar pojedinih atmosfera oni ili nastavljaju graditi atmosfere proširujući dalje parazit ili bivaju odbačeni nazad u blok. Rastom parazita blok sve više propada i na kraju nestaje ukoliko veličina parazita prevlada i on se usidri preko cijele površine bloka".
Profesor Ivanković napominje da se zahvaljuje se u ime cijele grupe Studentskom zboru i svim nastavnicima Studija arhitekture i urbanizma i Studija dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji su sudjelovali u realizaciji projekta.