Bio je prvi papa koji je posjetio Venecijanski bijenale, a Grčkoj je vratio skulpture s Partenona. Govorio je: ‘Svijet treba umjetnike‘

Papa Franjo koji je preminuo u ponedjeljak u 88. godini života ostavio je značajan trag i na području kulture i umjetnosti.

"Svijet treba umjetnike... Priznajem da se pored vas ne osjećam kao stranac, osjećam se kao kod kuće. I mislim da se to, u stvarnosti, odnosi na svako ljudsko biće, jer, za sve namjere i svrhe, umjetnost preuzima status ‘grada utočišta‘, entiteta koji se ne pokorava režimu nasilja i diskriminacije nego stvara oblike ljudske pripadnosti sposobne prepoznati, uključiti, zaštititi i prigrliti svakoga", rekao je prošle godine obraćajući se umjetnicima tijekom svog posjeta Venecijanskom bijenalu čiji je naziv glasio "Stranci posvuda".

Bio je inače prvi papa koji je posjetio tu najprestižniju izložbu suvremene umjetnosti na svijetu. Obišao je tom prilikom ženski zatvor na otoku Giudecca, gdje je bio postavljen paviljon Svete Stolice. U svom govoru tada istaknuo je ulogu žena spomenuvši Coritu Kent, Fridu Kahlo i Louise Bourgeois kao umjetnice koji nas imaju "nečemu važnom naučiti".

Tijekom svog pontifikata papa Franjo otvorio je i galeriju suvremene umjetnosti unutar Vatikanske knjižnice i više puta pozivao na snagu kreativnosti za stvaranje ljudskih veza.

Umjetnik je, smatrao je papa Franjo, svjedok nevidljivog. "Da bi misterij snage umjetničkog djela bio vidljiv, potrebne su ruke umjetnika, a ruke su, simbolično, ono što nam daje dostojanstvo, jer one su naš radni instrument".

Više je puta govorio i o potrebi kulturne restitucije, pa je tako Grčkoj 2023. vratio tri fragmenta skulptura Partenona.

"Sjetim se sedme zapovijedi: ako nešto ukradeš, moraš to vratiti", izjavio je te dodao: "U slučajevima kada možete vratiti stvari, kada trebate napraviti gestu, bolje je to učiniti. Na ovaj način se ne naviknete gurati ruke u tuđe džepove."

Povrat je predstavljen kao "donacija" Grčkoj pravoslavnoj crkvi, a tijekom posjeta Partenonu 2021., rekao je: " Osjećam potrebu ponovno zamoliti Boga i našu braću za oprost za pogreške koje su učinili mnogi katolici."

Na njegove poglede na umjetnost duboko je utjecao svetac čije je ime preuzeo. Poput svetog Franje Asiškog, često prikazanog kako propovijeda pticama ili prima stigme, papu Franju privlačila je priroda, siromaštvo i pastoralna jednostavnost. Njegova enciklika o klimatskim promjenama iz 2015., "Laudato Si‘", dobila je naziv po zazivu svetog Franje ("Hvaljen budi, moj Gospodine) i kao inspiraciju navodi Giottove freske u Assisiju.

Franjo je umjetnike, prema vlastitim riječima, vidio kao arhitekte bolje budućnosti: "Molim vas, dragi umjetnici, zamislite gradove koji još ne postoje na kartama: gradove u kojima se nijedno ljudsko biće ne smatra strancem."

Govorio je o umjetnosti i ljepoti i u svojoj poruci Papinskim akademijama u prosincu 2016.:

"Tako se pojavljuje važna i nužna zadaća umjetnika […] da stvaraju umjetnička djela koja jezikom ljepote nose znak, iskru nade i povjerenja tamo gdje se čini da se ljudi prepuštaju ravnodušnosti i ružnoći. Arhitekti i slikari, kipari i glazbenici, filmaši i pisci, fotografi i pjesnici, umjetnici svih disciplina, pozvani su učiniti da ljepota zablista, osobito tamo gdje tama i sivilo dominiraju svakodnevnim životom; oni su čuvari ljepote, vjesnici i svjedoci nade za čovječanstvo, kao što su moji prethodnici mnogo puta ponovili. Pozivam ih stoga da se brinu za ljepotu, a ljepota će izliječiti mnoge rane koje obilježavaju srca i duše muškaraca i žena našeg vremena".

Svoje misli o umjetnosti izložio je i u knjizi "La mia idea di arte" iz 2015. (Mondadori), objavljenoj u suradnji s talijanskom novinarkom Tizianom Lupi, u kojoj se među ostalim osvrnuo i na ulogu muzeja:

"Vatikanski muzeji moraju sve više biti mjesto ljepote i gostoprimstva. Moraju pozdraviti nove oblike umjetnosti. Moraju otvoriti svoja vrata ljudima iz cijelog svijeta. Oni moraju biti instrument dijaloga između kultura i religija, instrument mira. A oni moraju biti živi! Ne prašnjava spremišta prošlosti samo za ‘elitu‘ i ‘dobro obrazovane‘, već vitalna stvarnost sposobna čuvati prošlost kako bi je prepričala današnjem svijetu, počevši od najskromnijih".

Bio je kritičan prema tržištu, smatrao je da je sada hitnije nego ikad znati kako jasno razlikovati umjetnost od tržišta. "Naravno, tržište promiče i kanonizira, ali uvijek postoji rizik da će se latiti kreativnosti, ukrasti nevinost i na kraju hladnokrvno uputiti na to što treba činiti".