Pred kraj parka uz Trg Francuske Republike koji je jedan arhitekt, a kojeg ponekad znam susresti na ovoj lokaciji, nazvao i Facebookom za pse, gotovo u bilo koje doba u koje dođem prošetati psa poveće je društvo boćara. Mahom je riječ o onima zrelije životne dobi, no nije to pravilo. Društvo je veselo, zadirkuju jedni druge, popije se koje pivo, oni koji čekaju svoj red prepričavaju svoj dan, prostor je to i prilika za druženje. Ponekad zna zaiskriti i kakva rasprava, bilo o pravilima boćanja, bilo o aktualnoj politici, no rijetko. Čini mi se, odnosno barem mi tako izgleda dok promatram sa strane, kako će uvijek netko naći nekoga tko mu je drag, s kojim može prozboriti par riječi, to je zabava bez potrebe za virtualnim svijetom, nema mobitela ni potrebe da se iskustvo...