Odbor za dodjelu nagrada 7. bijenala slikarstva u sastavu: Gordana Bakić, Miroslav Gašparović, Koraljka Kovač, Snježana Pintarić i Matko Vekić dodijelio je Grand Prix 7. bijenala slikarstva (4,500.00 EUR bruto) Bojanu Šumonji.
Dobitnica Nagrade za mladu umjetnicu 7. bijenala slikarstva (3,000.00 EUR bruto) je Natalia Borčić Peuc.
Dobitnici tri Nagrade 7. bijenala slikarstva (pojedinačno 1,500.00 EUR bruto) su Danko Friščić, Iva Zagoda i Marko Zeman.
Žiri Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u sastavu: Lada Bošnjak Velagić, Branko Franceschi, Željko Marciuš za dobitnicu Nagrade NMMU za mladog umjetnika proglašava Ivu Zagodu. Nagrada je samostalna izložba u Galeriji Josip Račić u 2025. godini pod kustoskom paskom Željka Marciuša.
Nagradu galerije Canvas koja uključuje samostalnu izložbu u galeriji Canvas te izradu grafičke edicije s predloškom nagrađenog djela izloženog na 7. bijenalu slikarstva dobivaju Mia Matijević Akrap i Šimun Tolić.
Kontrapunkt nagrada Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković – umjetnici umjetniku dodjeljuje na poticaj i zahvaljujući donaciji anonimnog filantropa, na temelju odluke odbora te anonimnog filantropa. Dobitnici tri jednakovrijedne nagrade od po 2,222.22 EUR neto su: Natalia Borčić Peuc, Leonardo Budimlić Majnarić, Mihaela Rašica.
OBRAZLOŽENJA NAGRADA:
Službena konkurencija
Grand Prix 7. bijenala slikarstva
Bojan Šumonja
Jednoglasnom odlukom žirija Glavna nagrada 7. bijenala slikarstva 2023./2024. dodjeljuje se svestranom umjetniku Bojanu Šumonji za slike Čudna ekipa iz Loborike I i II. Slike su integralni dio njegova recentnog ciklusa Kako sjebati zmiju? Koji je prošle godine privukao pažnji kulturne zajednice i kritike svojom provokativnom tematikom
Već od prvih javnih istupa osamdesetih godina prošlog stoljeća Šumonja je svojim specifičnim poimanjem slikarstva privukao pažnju likovne javnosti i kritike. Na slavnoj venecijanskoj akademiji završio je kiparstvo ali je svoj izražajni, umjetnički i životni habitus intuitivno pronašao u slikarskom univerzumu.
Možda upravo činjenica da je njegov umjetnički razvoj išao drugačijim putem od uobičajenog otvorila mu je izuzetno široki prostor umjetničkog djelovanja ne ograničivši ga samo na jedan njegov, iako glavni izražajni segment, slikarstvo. On se odrekao klasične polazne premise slikarstva posljednjih stoljeća L‘Art pour L‘Art. Njegovo slikarstvo ima funkciju i zadatak koji su van njega samog. Za njega slikarstvo nije svrha sama po sebi već sredstvo komunikacije kojim govori, upozorava, iznosi svoje ideje i mišljenja. Iskazuje svoj stavove o svijetu koji nas okružuje i ugrožava.
Razlog da se žiri odlučio za ove slike i ovog autora jest upravo u tome što je Šumonja na njima uspješno sintetizirao metiersku izvrsnost, estetsku inovativnost te idejnu snagu i jasnoću. Kontrapostiranjem dvaju krajnosti ljepote bukolike prirode napućene čarobnim flamingima i iste te prirode obeščašćene tonama naših otpadaka nastaje neki Novi svijet s nekom novom čudovišnom estetikom. Ove su slike na određen način distopijske. One nam govore o svijetu "day after" iako se on već dogodio i događa. Taj razoreni sumorni svijet smetlišta je već tu oko nas. On se neće dogoditi u nekoj nejasnoj dalekoj apstraktnoj budućnosti, koja se nas i ne tiče, jer se to dogodilo i mi ga zapravo već živimo.
Slikarstvo Bojana Šumonje obraća se presudnim, univerzalnim, temama našega života i svijeta te time vraća slikarstvu jednu dimenziju na koju se posljednjih desetljeća dobrim dijelom zaboravilo.
Nagrađene slike snažnog vizualnog doživljaja i provokativnog značenja sukus su njegova opusa. Iskaz njegovih stavova i težnje da još jednom ukaže, upozori na autodestruktivnu dimenziju ljudske naravi. Nebrige za svoj životni okoliš, a time zapravo za sebe same i našu budućnost.
Nagrada za mladu umjetnicu 7. bijenala slikarstva
Natalia Borčić Peuc
Nagrada za mladog umjetnika/icu na 7. bijenalu slikarstva pripala je slikarici Nataliji Borčić Peuc prije svega zbog odnosa prema motivu kojim se bavi te slojevitog i promišljenog pristupa samoj materiji slike.
Ozračje i prostorna dubina kojima odišu akrili na platnu Natalie Borčić Peuc pozivaju na melankolično putovanje po sjećanjima, fragmentima sretnog i bezbrižnog bivanja u dragom, osobno bliskom ambijentu, zavičaju. U njemu otkrivamo siluete ljudi koji hodaju plažom, kupaju se u moru, odmaraju ili proviruju ispod krošnji stabala. Pažljivijim promatranjem nailazimo na stvari odložene uz morsku obalu, životinje i ribe međusobno isprepletene vegetacijom. Plavetnilo neba i mora, spaja se sa zelenilom krošnji, vibracijama morskih valova i gustim tamnim strukturama grana i okolnog raslinja. U takvom pejzažu čovjek je povezan s prirodom, postaje njen dio.
Čitava površina slike titra zbog višeslojnosti nanosa boja i raznih pristupa u procesu rada, potičući pogled neprestanom istraživanju i najmanjeg detalja. Površina ostavlja dojam da je u svakom potezu kista, u mrlji skrivena esencija otoka, pulsiranje opojnih mirisa i strujanja topline koja obavija. Sve ono nevidljivo ovdje postaje živo prisutno, nedjeljivo.
Natalia se u slikama koje je predstavila na bijenalu slikarstva primarno dotiče pejzaža koji izrazito dobro poznaje, s kojim je odrasla, kojeg osobno proživljava. Međutim, taj pejzaž nije samo prikaz, to je struktura, materija od koje je sačinjen. Uslijed raznih postupaka nanošenja boje, prskanja, razmazivanja, kapanja, otiskivanja te ostalih faza rada koji ne uključuju samo autoričinu intervenciju već namjernu izloženost slike raznim vremenskim uvjetima, ploha slikarskog platna poprimila je nesvakidašnje, čak začudne patine, suptilne prijelaze tonova boja i magličasto plavi aerosol koji mjestimično prekriva siluete kupača. Sve je na nekom rubu između figuracije i lirske apstrakcije, ali se ne može zadržavati samo na takvim uskim kvalifikacijama. Ovo slikarsko polje u dodiru je s univerzumom, priča mnoge priče koje nas moraju podsjetiti i vratiti na prapočelo ovoga svijeta i svih odnosa koje gradimo sa živim bićima.
Nagrada 7. bijenala slikarstva
Danko Friščić
Nagrada 7. bijenala slikarstva dodjeljuje Danku Friščiću za rad Inflatable Haluciones de un Ab-Normal nastao 2022./2023. godine.
Danko Friščić djeluje na našoj likovnoj sceni tridesetak godina, stvarajući u različitim medijima i problematizirajući raznovrsne, društveno relevantne teme koje on, kao uključeni i aktivni pojedinac smatra važnima, poput suvremene, tehnološki orijentirane civilizacije, urbane ekologije, posljedica globalizacije i mnoge druge. U slikarskim ciklusima Metagalaktik i Metagalaktik 2 posljednjih godina tematizira svoju fascinaciju pop kulturom i znanstvenom fantastikom, stvarajući nizove kvadratičnih slika koje se mogu slagati i kombinirati u različitim konstelacijama, naglašavajući na taj način njihov nestalan i performativni karakter. Nagrađeni rad Inflatable Haluciones de un Ab-Normal, iz ciklusa Metagalaktik 2, apstraktni je triptih intenzivnog kolorita, koji promatrače osvaja neposrednošću svog slikarskog jezika. Sve što "gleda i sanja u bojama" (kao što je to izjavio u jednom intervjuu), Friščić je pretvorio u djelo koje na najbolji način reprezentira njegova umjetnička nastojanja – istraživanje slikarstva kao medija s jedne strane te problematiziranje nestvarnih svjetova i kozmičkih prostora kao narativne podloge radova. Ova slika djeluje fluidno i mobilno, u njoj Friščić majstorskom vještinom koristi plastičke, vizualne i psihološke vrijednosti boje, postižući cjelokupni vizualni dojam koji na nas djeluje izravno i umjetnički iznimno uvjerljivo.
Nagrada 7. bijenala slikarstva
Iva Zagoda
Sinergija muzike i slikarstva. Trajno povezivanje dvaju medija u jednu skladnu cjelinu koja priča zanimljivu i kompleksnu priču jednostavnim slikama koje to nisu.
Kako s minimalno postići sve? Iva je u svojim radovima izloženima na 7. bijenalu slikarstva to postigla, to sve.
Kako sama umjetnica navodi "Zvuk definiram kroz boju, ritam kroz tehniku i materijale, potez kroz dinamiku pokreta". Autorica s malo likovnih elemenata te prozračnošću praznog prostora na platnu, sintetizirajući proces trajanja, stvara slike koje zrače lakoćom i odaju dojam prostora,,bogatog kisikom‘‘. Nadalje Iva navodi kako ju fascinira pokret i kretanje po formatu za vrijeme trajanja skladbe, što ju dovodi do bestežinskog osjećaja sličnog osjećaju zarona.
Prva asocijacija gledanja Ivinih radova je naglašena sigurnost u ruci, bez propitivanja. Sigurnost dok gradi površinu slike, crta i slika, linije, plohe, bira boje, crta ugljenom ili slika akrilom, lijepi kolaž stvarajući tako jednostavne kompozicije u savršenom skladu i ritmu. Ima u Ivinim slikama nešto od Kandinskog, od kaligrafije i Japana, ima geste. Vrlo su jasne asocijacije na navedeno, ima tu znakovlja i simbola, unutarnjih slika, zrcaljenja u muzici. Ono što je najglasnije je sklad, sjajan osjećaj za kompoziciju bez greške. Istinita autentičnost ljepote u jednostavnosti.
Nagrada 7. bijenala slikarstva
Marko Zeman
Slike velikih formata Marka Zemana portreti su "malih ljudi" i odišu iskrenošću i gotovo djetinjom jednostavnošću.
To su lica na kojima bi trebalo iščitavati znakove i tragove postojanja "običnih" ljudi. To nisu lica "idealnih proporcija" nekoga vještoga majstora portreta. Međutim, to jesu slike majstorski usklađenih, suzdržanih kolorističkih odnosa, rafinirane materije površinskog sloja slike i stiliziranog, bravuroznog i nadasve duhovitog crteža.
U njima bismo mogli prepoznati odjeke imaginarnih dijaloga s velikanima slikarske tradicije, od ekspresionista Emila Noldea, Alexeja von Jawlenskog do Jeana Dubuffeta, ili možda Zlatka Kesera, Đure Sedera. Mogli bismo tako nabrajati: Georg Baselitz, Philip Guston, portreti Borisa Bućana… naravno, i potpuno drugačiji niz, i tako do unedogled…
Ako si damo malo slobode u interpretaciji i gestualno slikarstvo i slikare apstrakcije fundamentalno povežemo s, osobito s pejzažnim slikarstvom, onda ne bismo puno pogriješili ako bismo izrazite figuraliste lapidarnih oblika, posebice slikare- crtače, povezivali sa slikanjem ljudske figure, portreta, ili još bolje sa slikarstvom s ljudskim licem.
Čini nam se da ovim potonjim pripadaju slike, a mogli bismo reći i većina opusa, Marka Zemana.
A, mogu li danas, slike ljudskog lica u vremenima visoko-tehnologizirane "zbilje", kao motiv poslužiti slikaru da svjedoči u vremenu?
Neka na to pitanje svatko sam, u intimi, potraži odgovor.
Ovdje prezentirane slike Marka Zemana, portreti, predimenzionirane glave-znakovi, na osebujan i uvjerljiv način daju odgovor na to pomalo deplasirano pitanje.
Jer… što je to što je velika većina nas prvo u životu ugledala… ili u što će to, na kraju ove večeri, uroniti naše vlastite oči, sklapajući se da tamo potraže spokoj i san.
Enigmatičan odgovor na to pitanje je lice, lica ljudi oko nas…, slika lica čovječjega.
Strukovne nagrade
NMMU nagrada
Iva Zagoda
Minimalističko slikarstvo Ive Zagode odlikuju se izrazitim osjećajem za kontrolu i ritam sporadičnih crnih linija na bijelom platnu, kojima u izvedbi rafiniranih kompozicija pridružuje iznenadne kolorističke akcente i izolirana polja boje. Zagodine reducirane kompozicije nadilaze uvriježenu dihotomiju crteža i slike, odnosno, skice i završenog umjetničkog djela, a u tradiciji slikarstva minimalizma ističu se izrazitom dinamikom i osjećajem za snažno prisustvo umjetnika. Žiri smatra da slikarstvo Ive Zagode predstavlja osvježenje unutar recentne domaće slikarske produkcije, a nagradom želi potaknuti umjetnike na smionu realizaciju što većeg otklona od dominantne likovne formule.
Nagrada galerije Canvas
Mia Matijević Akrap i Šimun Tolić
Mia Matijević Akrap, rođena 1995. u Požegi, diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2020. godine. Kroz svoj izniman likovni put, izložila je svoje radove na sedam samostalnih izložbi i brojnim skupnim izložbama. Sudjelovala je na rezidencijalnim programima u Francuskoj, Njemačkoj i Litvi. Dobitnica je brojnih nagrada.
Njezin rad "Studije sjećanja" usmjeren je na arhiviranje sjećanja, prikupljenih kroz intervjue sa ženama tijekom rezidencijalnih putovanja. Kroz specifičnu žensku naraciju, Mia analizira univerzalne pojavnosti, kulturološke uvjetovanosti i razine identiteta sugovornica.
Bojom i oblikom gradi začudne svjetove protkane osobnom ikonografijom i vizualnim kodom koji ostavlja dojam snovitog i podsvjesnog. Spajanjem keramike i slikarstva uspostavlja autentičan rukopis i privlači pozornost zavidnom likovnom kvalitetom te dodatno učvršćuje svoju poziciju na hrvatskoj umjetničkoj sceni.
Galerija Canvas s ponosom dodjeljuje ovu nagradu Miji Matijević Akrap, prepoznajući njezin iznimni doprinos likovnoj umjetnosti koji obiluje svježinom i odvažnošću kroz inovativne korelacije između medija slikarstva i keramike.
Šimun Tolić, rođen 1982. godine u Zagrebu. Diplomirao je 2017. godine na Akademiji likovnih umjetnosti. Istaknuti je umjetnik i dobitnik nagrade Akademije likovnih umjetnosti.
Šimun Tolić stvara umjetnička djela koja se temelje na distopijskom scenariju. Kroz svoje slike, on prikazuje netaknutu i neistraženu prapovijesnu divljinu, u kojoj se odvijaju događaji uništenja i apokalipse, istražujući granice između ljepote i propadanja, stvarajući pritom jedinstvene vizualne priče. Središnje mjesto u Tolićevom stvaralaštvu zauzima kolorit, intenzivni kontrasti i čiste boje, te se upravo zato, keramika i slikanje glazurama nametnula kao nastavak i nadogradnja njegovog slikarstva.
Galerija Canvas s ponosom dodjeljuje ovu nagradu Šimunu Toliću, prepoznajući inovativnost i autentičnost izraza u slikarskim procesima kojom se svakako istaknuo na ovogodišnjem Bijenalu slikarstva.
Filantropske nagrade
Kontrapunkt nagrada Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković – umjetnici umjetniku Natalia Borčić Peuc, Leonardo Budimlić Majnarić, Mihaela Rašica.
Od Brigitte Bardot hrvatskog slikarstva preko izoliranog Leonarda iz atomskog skloništa kao ateljea do baršunaste tišine unutarnjeg sunca...
Bavljenje slikarstvom vrlo je intelektualna, emotivna pa i zanatska luksuzna aktivnost u svijetu, gdje je već i sam ljudski život također čisti luksuz, koji si mnogi zapravo ne mogu ni priuštiti kada je riječ o troškovima života, pa životare...
Mjerilo za ljubav prema slikarstvu i kreativnosti jest ustrajnost u svijetu političkih bedastoća, prljavštine, ekonomske nesigurnost, pandemije površnosti; u svijetu u kojem vrijedi "praviti se" umjesto "biti"...
Realizacija "biti" te izbjegavanje "praviti" se bit je svega. To je bezvremenska, transgeneracijska i regenerirajuća snaga koju u radostima života dijelimo s drugima, a u tugama i usamljenosti susrećemo u sebi kao jednu vrstu suptilna govora tišine s kojom otkrivamo i slušamo svoju istinu... Ove akustično izgovorene misli preko ljudske riječi nalaze se u dijalogu tišine pogleda kojima promatramo slike.
Laureatima Kontrapunkt-nagrade, Vladimiru Dodigu Trokutu i Ivi Vraneković –umjetnici umjetniku, zahvaljujemo što smo preko njihovih talenata dobili motivaciju da dodjeljujemo Kontrapunkt-nagradu.
Ono što je Brigitte Bardot utjelovila kao mediteransku putenost i ditiramb sunca i mora te senzualnost toga mirisnog ekosistema preko filmske umjetnosti u slikarstvu Republike Hrvatske vrlo zrelo i neodoljivo te ženstveno raskošno nastavlja i slikarski nadograđuje u sublimativni rezultat Natalia Borčić.
Michaela Rašica znalačkom asketskom kompozicijom slike te pogledima očiju osoba koje se na njima nalaze poetski jednostavno i introvertno raskošno poziva nas na egzotična putovanja, odiseju njezine poetične duše obasjane baršunastom tišinom unutarnjeg sunca njezine ljudske istine i transcendentalnog sadržaja...
I Zagreb ima svoga Leonarda. Leonarda Budimlića Majnarića, toga skrivenog renesansnog duha u kaosu i buci modernog svijeta i vlastitoga krvotoka svoga tijela.
Njegova slika u koloritnim psihogramskim linijama na suvremen i suveren slikarski način vrlo nam izravno priča o empatiji i emocijama te o najidealnijem staništu tih dvaju pojmova. To se stanište zove obitelj. Ne samo u ljudskom već i u kozmičkom smislu, preko kojeg on grli beskraj i vječnost svojih snova. To je naš Leonardo, kojem kao jednoj vrsti umjetničke izbjeglice atomsko skloniste služi kao umjetnički atelje...
Kakva li upozorenja i simbolike svim protagonistima ispraznih star sistema da ne pretjeruju previše s tim, jer ima i boljih od njih. Samo sto su utamničeni izolacijom i zbog toga galerijskom svijetu nepoznati...
U ime žirija Kontrapunkt-nagrade te boljih i svakako puno pravednijih uvjeta za likovne umjetnike u Republici Hrvatskoj protestiramo protiv svih direktnih i indirektnih oblika diskriminacija likovnih umjetnika, uključujući i praksu da se na filantropiju ne plaća porez, čime se napredne demokracije i kulturni sistemi mogu pohvaliti.
Iz tog se razloga nije mogla realizirati nadogradnja Kontrapunkt-nagrade s dodatnim članovima žirija i nastavak izložbi u Ljubljani, Parizu i New Yorku, te u Republici Hrvatskoj djeluje vrlo reducirano. Umjesto da se, upravo suprotno, horizonte slobode proširuje na najkonkretnije načine te se afirmiraju rezultati izoliranih sinteza
kreativnog čina, kako u nacionalnom tako i u internacionalnom kontekstu te sloboda intelektualnih misli i suvremenih dijaloga u kulturi modernog svijeta.