Pa bila sam nekidan u gradu. Kako je moguće da to nisam primijetila? Bila je to moja prva misao kada sam počela gledati izložbu "Fotografija i grad" Borisa Cvjetanovića. Pogotovo kada sam vidjela platno na skeli u Bogovićevoj ulici, taman iza Kožarićeva Sunca, na kojoj je otisnuta jedna od Cvjetanovićevih fotografija iz glasovite serije "Štrajk rudara u Labinu" iz 1987. godine. Ili gigantski prizor ostarjelog čovjeka kako leži očigledno u okruženju teške bijede - što je jedna od fotografija iz serije "Mesnička 6", snimljena 1983. godine, a koja prekriva skelsko platno iznad Hrvatske poštanske banke na uglu Petrinjske i Jurišićeve.
Prizori su toliko uvjerljivi da su prevarili i profesionalce kao što je Goran Trbuljak, otkriva mi poslije u razgovoru Cvjetanović. "Fotografija i grad" je petominutni film, montaža prizora sa zagrebačkih ulica, fasada koje su prekrivene skelama, a na skelskim platnima otisnute su divovske Cvjetanovićeve fotografije iz njegovih najpoznatijih ciklusa. Osim već navedenih, gledamo fotografije iz ciklusa "Škola", "Gračanski portreti", "Bolnica", "Radnici". I to je toliko dobro i uvjerljivo napravljeno, čak i sa sitnim snijegom na fotografijama, da vam je na kraju teško povjerovati da to nije - stvarno.
Cvjetanović se smije dok priča kako je ove zime ciljano išao u grad snimati prizore zgrada prekrivenih skelama za ovaj svoj projekt, kojim je otvorena online galerija OUT (Otvorena umjetnička točka) na mrežnoj stranici www.out.petikat.com. Cvjetanović je izložbu posvetio svojem nedavnom preminulom prijatelju i fotografu Ninu Semialjcu, čiji portret s bakom i psom (iz serije "Gračanski portreti", 1989.) možete vidjeti na zgradi na uglu Strossmayerova trga i Ulice Matice hrvatske (barem mi se tako čini). Cvjetanovićev projekt je genijalan i bilo bi divno kada bi njegove fotografije doista zaživjele na skelskim platnima po zagrebačkim ulicama.