Sanja Bachrach i Mario Krištofić osamdesetih su napravili niz naslovnica albuma, mnoge od njih ostale su nam u kolektivnom sjećanju, a sve se moglo, svojedobno, pogledati na jednome mjestu, kada im je priređena retrospektivna izložba u Muzeju za umjetnost i obrt. Među onima koje se najviše pamte svakako jest ona "Sjaj u tami", za Dorian Gray, bend u kojemu je danas nažalost pokojni Massimo Savić počeo svoju karijeru. Nazvali su se po knjizi, pisalo se, Oscara Wildea "Slika Doriana Graya", što je precizno definiralo njihovo viđenje art rocka. Takva je, u duhu novog vala, bila i ta naslovnica.
U Galeriji MKC, Domu mladih u Splitu, može se pogledati i izložba na kojoj je i ova naslovnica. Naziv je izložbe "Smetnje u prijemu slike - transferi fotografije u dizajnu 1960.- 1990.", organiziraju ju Galerija HDD, MKC, Platforma 98,81 te UMAS/DVK. Autori koncepcije i kustosi izložbe su Marko Golub i Dejan Kršić. Bavi se odnosom fotografije i grafičkog dizajna u navedenom razdoblju, a među izloženim su autorima Ivan Picelj, Mihajlo Arsovski, Boris Bućan, Boris Ljubičić, Mirko Ilić, Gorki Žuvela, Milan Vulpe, Željko Borčić, Dušan Bekar, Dalibor Martinis, Goran Trbuljak, Sanja Iveković, Bachrach&Krištofić, NEP, Greiner&Kropilak i drugi. Kustosi među ostalim navode: "Ne radi se o pukoj upotrebi fotografije u različitim sredstvima vizualnog komuniciranja, nego prije svega o rastakanju medija fotografije, njezina jezika, teksture, značenja i svojstava u struji drugih medija, poput teksta i tipografije, kolaža, tiskarskih tehnika i produkata (plakati, časopisi, novine, knjige…), elektroničke slike (TV i video), kseroksa i slično".
Izlaže, tako, i splitski fotograf i snimatelj Ante Verzotti, svojedobno i urednik fotografije u Slobodnoj Dalmaciji. Pokazan je plakat za "Izložbu umjetničke fotografije", Umjetnički salon Split, 1978. Crnobijela je to fotografija samog fotografa, no umjesto očiju, on ima fotoaparat.
Na izložbi je i naslovnica Danasa, ilustraciju za temu "Rastu li cijene do ucjene", radio je Mirko Ilić, no u suradnji, čestoj u to doba s fotografom Lukom Mjedom. Mogla bi biti danas dosta aktualna...
Na izložbi je, nadalje, i kalendar za Hajduk, čiji je autor Boris Ljubičić. Kako pišu dvojica kustosa: "Pitanjem pogleda i objekta fotografije bavi se i Boris Ljubičić, koji ranih 1970-ih osmišljava kalendar splitskog nogometnog kluba Hajduk na kojem su nogometni igrači, neke od najvećih sportskih zvijezda tog vremena, lišeni gotovo svake prepoznatljivosti i ironično svedeni na puke oznake vremena. Kalendar je napokon i realiziran i otisnut 1988. godine, a na njemu su svi igrači fotografirani (Damir Fabijanić) s leđa tako da brojke koje nose na dresovima odgovaraju poretku mjeseci u godini.
Na izložbi su poprilično zanimljivi plakati čiji je autor Gorki Žuvela. Dok je Žuvela bio živ, uz izložbu plakata u Galeriji SC rekao mi je: "Moj je plakat za predstavu "Glorija" po Ranku Marinkoviću u HNK Split bio zabranjen. Odnosno, skinut preko noći. Dok je govorio, bilo je vidljivo da i dalje zabavljen provokacijom koju je izazvao. Bilo je to 1978. godine, plakatom je, osim pozvati gledatelje na predstavu, želio poručiti da iako je prošlo osam godina nakon velikog požara koji je poharao splitski HNK, i dalje nije sve do kraja obnovljeno".
Autori, pak, izložbe sada pokazane u Splitu, tumače: "Gorki Žuvela se u nekim svojim kazališnim plakatima naslanja na Bućanov primjer, ali daje mu dodatni zaokret u svakodnevnu stvarnost — npr. na plakatu za Smotru otvorenih teatara (1977.) koristi fotografiju sa splitske ribarnice, uz komentar otisnut posred samog plakata koji glasi “Ribarnica je mjesto gdje se često događa teatar”. To poistovjećivanje scenskog prostora i svakodnevne urbane stvarnosti u raznim njenim nijansama, kao da je osnovna ideja većine najboljih Žuvelinih plakata za Hrvatsko narodno kazalište u Splitu iz druge polovice 1970-ih i ranih 1980-ih. Plakat za Dramu HNK, za predstavu Frizeri (1975.) donosi zadnje što bismo od kazališnog plakata očekivali — plakatom dominira crnobijela fotografija slavnog nogometnog igrača Hajduka iz tog vremena, Jurice Jerkovića na nogometnom terenu, a da bi diverzija bila još efektnija, crveni prijelaz u sitotisku osim dijelova informacija o predstavi indiskretno ističe još neke detalje s fotografije, među njima crvenu zvijezdu s tadašnjeg logotipa Hajduka i logo slastičarske kuće Bobis s reklame na jednoj od tribina. Taj logo zauzima više prostora od samog naslova predstave, a znatno više od naziva same kulturne ustanove koja je plakat naručila. Žuvelina, čini se, glavna strategija tih godina bila je upravo međusobno preplavljivanje načelno suprotstavljenih konteksta tzv. visoke kulture i niske kulture, scenskog prostora i svakodnevnice, dramske fikcije i društvene i političke stvarnosti. Za predstavu Amerikanska jahta u splitskoj luci (1976.), primjerice, aktualizira naslov i radnju same predstave time što za plakat koristi suvremenu fotografiju ratnih brodova u splitskoj luci koju je snimio Ante Verzotti, snimljenu u hladnoratovsko vrijeme, kad su istu posjećivale i američke i ruske “jahte".