Aleksandra Orlić je novinarka, urednica, književnica. Već neko vrijeme pratim njezine crno-bijele fotografije koje imaju finu, nostalgičnu, poetsku notu. Ponekad izgledaju kao da su snimljene nekoć, no prošlost ne glume. Crno-bijele su, važna joj je igra svjetlosti i sjene, poneki prolaznik gradom. Ima neke sličnosti sa Stankom Abadžićem.
Autoričina je želja, kroz fotografije koje će pokazati u Muzeju grada Zagreba, istražiti koliko su se Rovinj i Zagreb promijenili nakon korone i potresa, a koliko su krizne situacije promijenile nas, izvukle iz dubine duše neke naše sjene, strahove, tjeskobe pa "na kraju gradovi zapravo zrcale naša unutarnja stanja". Pritom u njezinim radovima nema patetike, zatečena stanja ona fotografira s mnogo ljubavi prema dva grada, Zagrebu - stradalom u potresu, i Rovinju - snimljenom prošle godine, ispražnjenih ulica zbog pandemije. Jedna od fotografija prikazuje restoran koji ne radi, u prvom planu su stolci koji nisu u upotrebi, a u drugom je čovjek koji je nakratko zastao...
Autorica objašnjava da je naslov "Anima" posuđen od Carla Gustava Junga koji je prvi shvatio da u svima nama spavaju neki drugi nataloženi osjećaji koje često potiskujemo i skrivamo, a koji izlaze na svjetlo dana baš u kriznim situacijama koje nas na kraju ipak mijenjaju. Dovode bliže samima sebi.