Prije četiri godine u zagrebačkoj Galeriji Libar prvi su put predstavljeni do tada neviđeni i nepoznati radovi jednog od pionira enformela u Hrvatskoj Eugena Fellera. Radilo se o radovima na papiru nastalim 1960. godine koje je umjetnik čuvao u jednoj kuverti i sve do te izložbe nije ih imao namjeru izlagati. Feller je "papire" manjih dimenzija napravio prije svog čuvenog ciklusa "Malampija" i svoje prve izložbe u Širi, odnosno Studiju G na poziv članova Gorgone 1962. godine, što im na neki način daje posebnu vrijednost. U njima se naime naslućuje u kojem smjeru će se razviti umjetnikova poetika i posve je nevjerojatno da je u vrijeme njihovog nastanka Feller imao samo osamnaest godina. Papir u ovom slučaju umjetniku ne služi kao podloga već materijal koji je podložan intervencijama kao što su gužvanje, paljenje, grebanje i slično. Sve što će Feller, njegov uzor Ivo Gattin i njima slični umjetnici raditi i tijekom narednih godina od različitih materijala. Pa iako je upravo Gattin bio važan Felleru za daljnje propitivanje materije i priklanjanje struji enformela, ti rani radovi na papiru prema sjećanju samog umjetnika prethodili su susretu s Ivom Gattinom. "Dobio sam boje od mame koja je tih godina radila u Astri i u dvorištu obiteljske kuće packao s bojom po tim papirima, polio bih ih šmrkom i čekao da se osuše. I to je to".
Feller se u svojoj novoj seriji radova koju je premijerno predstavio na izložbi u Galeriji SC pod nazivom "Mali format" vraća na neki način tim svojim počecima, vraća se crtežu kao mediju prvi put nakon 60-ih. Ovaj put, međutim, s vremenskim odmakom manje je radikalan, no i dalje vjeran sebi i svojim umjetničkim afinitetima. Dok su se njegovi prvi papiri mogli dovesti u vezu s enformelom, novi, ostvareni zadnje dvije godine u tehnici pastela, bliski su svemu onome što je radio nakon te svoje prve faze stvaralaštva. Naslanjaju se na njegove radove koje radi na tragu slikarstva obojenog polja, tvrdih rubova, minimalizma i geometrijske apstrakcije. Autor predgovora izložbe Mladen Lučić ove radove dovodi u vezu sa serijom crteža iz 1964. godine, uljima na papiru manjeg formata kojima je Feller na neki način najavio kraj svoje enformelističke faze.
Za Fellera je umjetničko djelo prije svega mentalna igra, a u njegovom radu pratimo od samih početaka zapravo razvoj jedne umjetničke ideje i svjetonazora – promišljanje slike kao medija. Nisu ga tijekom svih ovih godina impresionirali razni novi stilovi i pravci kojima su se priklanjali neki njegovi kolege kako bi uvijek bili u dosluhu s trendovima. Ostao je dosljedan svojem poimanju slike i slikarstva, pa tako i u ovim recentnim svojim djelima - Feller je i dalje umjetnik čiste apstrakcije koji u svome nastojanju da liši djelo njegovih reprezentacijskih svojstava dolazi do krajnje vizualno oskudnih rješenja. Iako je tehnika pastela nova za njega, Feller u njoj nalazi nove mogućnosti za svoja umjetnička istraživanja. Pastel mu omogućava da strogu geometriju i oštre rubove nekih svojih ranijih ciklusa omekša, učini manje rigidnima. U svakom slučaju, Feller nas i dalje uspijeva na sebi svojstven način impresionirati. Za ljubitelje poslijeratne apstrakcije minimalističkih tendencija, posebno, Fellerovi novi radovi na papiru, njih sedamdesetak podijeljenih u grupama unutar drvenih kutija, prava su poslastica. Izložba ostaje otvorena do 14. svibnja.