Rovinj Photodays jedan je od najvećih festivala fotografije Jugoistočne Europe. Riječ je o cjelogodišnjem projektu koji podržavaju brojne kulturne ustanove i organizacije te nekoliko ključnih pokrovitelja, a održava se od 2008. godine.
U konkurenciji za najbolju fotografiju portreta prvo mjesto je osvojio projekt "Solace", drugo ide projektu "Disorder", a na trećem je "Photoshooting". Donosimo vam tri najbolja rada, u konkurenciji portret, i objašnjenja pojedinih fotografa.
PORTRET: 1. MJESTO
Solace
SARAH MEI HERMAN
Rođena: 1980. Amsterdam, Nizozemska
Profesija: Vizualna umjetnica i fotograf
Živi i radi u: Amsterdam, Nizozemska
Godine 2019. izradila sam za Studio Emerson & Wajdowicz u New Yorku seriju fotografija o kineskoj LGBTQ zajednici, u sklopu ciklusa knjiga fotografija pod nazivom Raznolikost čovječanstva. Otputovala sam u Xiamen i portretirala mlade queer parove i samce. Uz fotografije ovih ljudi i njihovoga osobnog okruženja, intervjuirala sam ih o njihovom životu, ljubavi i osobnim strahovima. Zbog pandemije nisam se mogla vratiti u Xiamen. Zato sam ovaj projekt nastavila u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj, gdje sam fotografirala mlade Kineze iz LGBTQ zajednice.
Knjigu je objavio The New Press u New Yorku.
PORTRET: 2. MJESTO
Disorder
JANA GOMBIKOVÁ
Rođena: 1984. Trenčín, Slovačka
Profesija: Pisac i Fotograf
Živi i radi u: Trenčín, Slovačka
Poremećaj je serija portreta osoba s mentalnim poremećajima, popraćena intervjuima. Izvučene su i neke rečenice.
„Dok sam odrastao, nije se govorilo o mentalnom zdravlju. Kad bi se požalio da nisi dobro, rekli bi ti da se odeš baviti sportom ili da kopaš krumpir.“
„Kad imaš trinaest godina, ne pada ti na pamet da si možda psihički bolestan. Osjećala sam se kao da sam vrlo brzo odrasla.”
„Moji roditelji pripisivali su moje probleme činjenici da imam tešku osobnost… Svojim mentalnim zdravljem istinski sam se počela baviti nakon trećeg razvoda, neposredno prije četvrtog vjenčanja.”
„Depresija je vrlo sebičan osjećaj. Fokusirate se samo na sebe. Ne želite ništa, ništa vam nema smisla. Nije da vam je svejedno, ali nemate snage išta učiniti.”
„Volim se osjećati korisno, volim se osjećati kao da će se svijet srušiti bez mene. Nisam znala da ću pregorjeti. Ne padne ti na pamet dok ti se ne dogodi.”
„Alkohol mi je donio olakšanje, ali i strašno poniženje i duševnu bol. Misliš da možeš izliječiti dušu vinom, ali ne možeš.”
„Bojim se hoću li se ikad moći vratiti na ono što sam bio – biti onakav kakav sam bio prije nego što se sve ovo dogodilo. Mislio sam da će to biti kratkotrajna stvar, da ću popiti neke tablete i da ću za nekoliko mjeseci biti dobro. Ali… prošlo je užasno dugo.”
„Da imam samo dijabetes, mislim da bi mi bilo još gore. Smatrala bih to svojim najvećim problemom. Lakše je s nekim razgovarati o dijabetesu, jer tu nema stigme kao kad kažeš nekome da imaš opsesivno-kompulzivni poremećaj.”
„Nemam razloga da se toga sramim. Kad bi ljudi shvatili da svijet nije crno-bijelo mjesto, bilo bi puno manje osuda i mržnje. Razumijevanje je zbilja rijedak proizvod.”
PORTRET: 3. MJESTO
Photoshooting
THOMAS BACHLER
Rođen: 1961. Detmold, Njemačka
Profesija: Fotograf
Živi i radi u: Dresden, Njemačka
Godine 2007. prvi sam put izveo akciju PHOTOSHOOTING u Casa Enchendida u Madridu. Svakog zainteresiranog posjetitelja sam „upucao” – naravno, ne u stvarnosti, već na fotografiji. Camera obscura otvara se jednim kadrom, koji prikazuje osobu što sjedi ispred nje. Metak otvara kameru, ali i uništava dio slike. Osoba dobiva nastalu sliku. Živjeti i umrijeti, uništavati i stvarati, u jednom kratkom trenutku – to je za mene tema ove akcije.
Ovdje prikazane slike snimljene su u Trieru i Dresdenu. Snimanje će se nastaviti u drugim gradovima.
