SKRIVENO BLAGO

‘Došla mi je gospođa da joj procijenim slike. Kad sam prepoznala Aurerove ‘Prijateljice‘ nisam mogla vjerovati svojim očima‘

Leopoldina Auer pozira za ”Prijateljice”

 Bluestudio/
‘To su čudesni radovi, remek djela europskog simbolizma‘, kaže Petra Vugrinec, autorica knjige ‘Hrvatsko slikarstvo simbolizma i secesije‘

"Simbolisti su pravi aristokrati duha, a simbolizam u tom smislu podrazumjeva svojevrsnu ekskluzivu, te je njihov univerzum dostupan onima koji se u njega usude ući", kaže povjesničarka umjetnosti i kustosica Petra Vugrinec, autorica knjige "Hrvatsko slikarstvo simbolizma i secesije" (Artresor), dosad najsveobuhvatnije publikacije posvećene tom razdoblju koje se odnosi na posljednje desetljeće 19. i prva dva desetljeća 20. stoljeća. Nastala je inače na temelju njezina doktorskog istraživanja tijekom kojeg je došla i do nekih zanimljivih otkrića i novih saznanja vezanih za pojedina djela i umjetnike.

"Jednu sam sliku Vlaha Bukovca prepoznala preko fotografije njegovog atelijera. Zanimljiv je bio slučaj i s jednim Vidovićem koji je poznat po reprodukcijama kao ljubičasti, a kada sam došla do vlasnika vidjela sam da je slika u plavom tonu", priča Petra Vugrinec.

"Za mene su otkriveni čitavi opusi, novi svijetovi poput Csikoseva intelekta koji zakriljuje epohu, on je bio intelektualni vođa, ali i inovator na formalnome planu. Nije stvarao s lakoćom poput Bukovca, bio je sav u mistici, tragajući za bojom kao za svetim gralom, njegove fluorescencije na ranim djelima poput ‘Walpurgine noći‘ ili ‘Pieta‘ izdvojena su pojava na paleti rane moderne".

Otkriće joj je bio Oskar Arthur Alexander koji je bio, kako tumači, jedan iznimno napredan umjetnik, školovan na svjetskim akademijama koji je upoznao Emilea Zolu i Oscara Wildea, no čiji je obol tom našem simbolizmu dosta podcijenjen. "Bio je obrađen svojedobno u Umjetničkom paviljonu i to je bilo sve. To su slike koje su istovremene s europskim simbolizmom. Opus mu je u cijelosti sačuvan kod obitelji nasljednika i naprosto je zadivljujući, njegove su slike toliko moderne i napredne, a njegova ‘Dama u plavom‘ neodoljiva je heroina, prava simbolistička femme fragile, antipod Krizmanovoj ‘Maryiji Delvard‘, čuvenoj femme fatale hrvatskog panoptikuma".

image

Oskar Artur Alexander, "Dama u plavom", oko 1910., privatno vlasništvo

Goran Vranic/
image

Petra Vugrinec

Ranko Suvar/Cropix

Od svega posebno se obradovala otkriću jedne slike Roberta Auera za koju se mislilo da je prodana 1900. u Parizu, međutim, kako se pokazalo, nalazi se u jednoj hrvatskoj kolekciji.

"Do tog otkrića došla sam posve slučajno, obratila mi se jedna gospođa koja je htjela da joj procijenim slike. Kad sam prepoznala Auerove "Prijateljice" nisam mogla vjerovati svojim očima. Postoji i fotografija kako Leopoldina Auer, supruga slikara, pozira za tu sliku".

image

Robert Auer: "Prijateljice"

Goran Vranic/

U ovoj je knjizi, također, po prvi put u cijelosti objavljen jedan vrlo važan ciklus Mirka Račkog, ilustracije i grafike za Kršnjavijev prijevod Danteove Božanstvene komedije, koji se inače čuva u Firenci, u Galeriji Uffizi.

"Išla sam u galeriju Uffizi samo zbog tih radova i na licu mjesta dobila uvid u te po mnogima najljepše primjere prijenosa srednjevjekovnoga danteovoga univerzuma na papir, a koje je radio jedan hrvatski umjetnik, što je praktički posve nepoznato. Taj je grafički ciklus čak istican kao jedan fenomen unutar oslikavanja Danteovog djela. Otkupljen je 1911. godine na izložbi u Rimu od strane danteološkog društva i danas je vlasništvo Kabineta crteža i grafike galerije Uffizi. O njemu se pisalo, ali integralno nikada nije objavljen. To su čudesni radovi, remek djela europskog simbolizma".

image

Mirko Rački, "Kraljevi", do 1910.

Gabinetto Disegni e Stampe degli Uffizi, Galerija Uffizi, Firenca

image

Mirko Rački: "Božanstvena komedija", Gabinetto Disegni e Stampe degli Uffizi, Galerija Uffizi, Firenca

image

Mirko Rački: "Božanstvena komedija", Gabinetto Disegni e Stampe degli Uffizi, Galerija Uffizi, Firenca

Od amblematskih djela hrvatskog simbolizma i secesije izdvaja Csikosevu "Psihu/Nadahnuće", zatim njegova djela u sobi odjelnog predstojnika Palače u Opatičkoj 10, "Walpurgina noć" i "Dante pred ulazom u Čistilište" koja su "najraniji su domaći primjeri simbolističkog promišljanja sadržaja i forme. Neizostavan je i Bukovac.

"‘Dječak koji sniva‘, ‘Fantazija/Glave obitelji", njegova "Prva bol" iz 1898., danas na žalost izgubljena, kao i "Ormar buduće slave"iz 1906. godine također izgubljen negdje u Bugarskoj enigmatski su primjeri Bukovčeva subjektivizma".

image

Vlaho Bukovac, "Slijepac I/Dječak koji sniva", 1896., privatno vlasništvo, Zagreb

Goran Vranic/
image

Tomislav Krizman,"Jesen", 1904., Kabinet grafike HAZU

Kabinet grafike HAZU
image

Jozo Kljaković, Pastir, 1918. – 1919.

Izdvaja i spomenute ilustracije i grafike za Dantea Račkog, Kljakovićevog "Pastira", nastalog na samom kraju razdoblja, Jurkićevu "Put u vječnost" iz iste 1918., sliku "Putnik" Naste Rojc iz 1911. "koji je bezvremen i individualan, osamljen i napušten kao simbolista", Vidovićev "Mali svijet" i "Angelus" koji su "nadogradnja europskog simbolizma koja svojom sublimacijom skoro do apstrakcije zadivljuju i kolege iz Europe".

U knjizi je jedno posebno poglavlje posvećeno temi žene, "od famme fragile do femme fatale", a autorica se dotiče i nekih ljubavnih odnosa koji su se odrazili i na neka umjetnička djela iz perioda, poput onog između Bele Csikosa Sesije i Slave Raškaj ili Milivoja Dežmana i Ljerke Šram.

"Dežman je prenio svoj emotivni život na Csikosa i tako je nastao ciklus ‘Innocentia‘ koji je cijeli rasprodan u Parizu".

Zanimljivo je vidjeti i koliko su osobnog umjetnici simbolizma unosili u svoje slike. Lijepi su primjeri Csikos koji slika svoju Justinu sa sinom Paulom i Bukovac koji je na slici "Moje gnijezdo" prikazao suprugu Jelicu s djecom.

Razdoblje simbolizma autorica prvenstveno gleda kroz prizmu kontinentalnih slikara odnosno zagrebačke šarene škole, Vlaha Bukovca, Bele Csikosa Sesie, Tomislava Krizmana, Mirka Račkoga, Roberta Auera

Međutim, bavi se i međunarodnim simbolizmom, temom koja je iznimno aktualna posljednje desetljeće.

"Kako ne postoji literatura o europskom likovnom simbolizmu na hrvatskom jeziku odlučila sam uvodno obrazložiti kompleksnu prirodu toga duhovnog pravca u dosadašnjim interpretacijama", kaže autorica. "To su svi oni slikari koji su dosad bili malo zanemarivani - svi oni tzv. "lijepi" slikari, poput predrafaelita. koji nisu formalno toliko intervenirali u sliku već više sadržajno. Subverzivno su djelovali na temu slike i njezinu relaciju s onim što prikazuje".

Kada je pak riječ o našoj varijanti simbolizma ona je, objašnjava Petra Vugrinec, optimistična, katkad introvertna, kadkad ekstrovertna.

"Razvili smo posebno nježno, rafinirano slikasrtvo simbolizma u ozračju Beča i Munchena, no s paletom i duktusom Pariza. Tu govorimo o generaciji umjetnika predvođenoj s Bukovcem. U drugoj fazi naš je simbolizam predvođen Meštrovićem, obojen težnjom za nacionalnom prepoznatljivošću, tada je monumentalan i autohton. Posebna je dionica pejzažno slikarstvo čiji su najznačajniji predstavnici Vidović, Medović, Kovačević i Crnčić, krhki Melkus, Slava Raškaj. U tom ugođajnom tipu simbolističkog krajolika hrvatska umjetnost napisala je najljepše stranice. Vidovićeve lagune, splitske luke, Crnčićeve kvarnerske nostalgije, Medovićevi pelješki sutoni simboliziraju širok spektar unutrašnjih stanja čovjeka koji korespondira s prirodom i diše s njome. Pejzaž je u začetku svakog domoljublja, pa je tu simbolizam iznimno sugestivan: Simbolizmi bilježe svijet kakav je bio prije industrijske revolucije, netaknutu prirodu, punu misterija".

No, kako napominje, i unutar našeg simbolizma postoje razlike, temeljna je dihotomija između Zagrebačke škole koja se razvijala na kontinentu i Medulićevaca koji se regrutiraju na jugu.

"Dok su kontinentalni umjetnici izrazito refleksivni, pomalo dekedentni poput Csikosa Sesie, erotični poput Auera, dekorativni poput Bukovca koji simbolizam razvija u Zagrebu, družeći se s intelektualnom elitom metropole poput Milivoja Dežmana, Stjepana Miletića, Ksavera Šandore Gjalskog te prijateljevajući s Csikosem Sesiom, simbolizam primjerice Kljakovića rudimentarniji je, oslanja se na drugu mitologiju slavensku, ukorijenjenu u iskonu usmene književnosti i narodne predaje, dakako pod utjecajem Meštrovićeve utopijske skulpture Kosovskoga ciklusa. Izdvojene su pojave Mirko Rački, Tomislav Krizman i Emanuel Vidović. To su umjetnici čija djela i sadržajem i formom pripadaju europskom simbolizmu i njihov je obol tome korpusu neizostavan".

Knjiga donosi i ključne građevine iz tog vremena koje su podignute u Zagrebu i Hrvatskoj, koje su regrutirale te umjetnike na poslovima vezanim za njihovo ukrašavanje, zatim izložbe na kojima su se pojavljivali umjetnici povezani sa simbolizmom, ključne protagoniste i ključne teme.

"Sve su građevine fotografirane, u knjizi su po prvi puta sve zidne slike koje se inače ne mogu vidjeti.

To je bio jedan pothvat koji je trajao deset godina".

Ova monografija usporediva je, ističe autorica, s Gamulinovom temeljnom knjigom o razdoblju prijelaza 19. u 20. stoljeće, koja je izdana 1985., dakle prije skoro četiri desetljeća.

"Naravno da smo od tada stigli dalje, ušli dublje, proširili spoznaje o stilski najraznovrsnijem razdoblju umjetnosti. Osim toga digitalno umrežavanje omogućilo je šire komparativne mogućnosti, a i reprodukcije u boji su vjernije. Posebno sam ponosna na reprodukcije koje su nam odobrili brojni muzeji i galerijie iz inozemstva od pariškog d‘orsaya do londonske Tate galerije, ili münchenske Pinakoteke. Knjiga je najraskošnija edicija o hrvatskoj umjetnosti toga razdoblja. Naravno, oslanja se na gotovo sva dostupna istraživanja zaista relevantnih stručnjaka od spomenutog Gamulina, preko Božidara Gagre, Željke Čorak, Igora Zidića, Tonka Maroevića, Petra Preloga i naravno moje mentorice i urednice izdanja Irene Kraševac, da spomenem samo neke iz hrvatskog konteksta. No, za razliku od svih prethodnih izdanja o razdoblju, knjiga uključuje i sva relevantna istraživanja europskih autoriteta poput Rodolphea Rapettia i Michelle Facos primjerice.

image
Artresor Naklada/

Kome je knjiga namijenjena?

"Nadam se da će dugoročno biti korisna u sferama obrazovanja i kao ispitna literatura za društvene znanosti poput povijesti umjetnosti, povijesti, muzeologije i srodnih disciplina. Ali ona je i presjek kulturne povijesti razdoblja kraja 19. stoljeća i početka 20. pa će biti zanimljiva dosta širokoj publici, uz umjetnost tu je i svojevrsni društveni panoptikum značajnih intelektualaca koji su utemeljili našu modernu umjetnost. Moja je težnja dostojno predstavljanje jedne od najljepših dionica hrvatske umjetnosti kako bismo je uključili u recentne izložbene preglede razdoblja u Europi".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. svibanj 2024 11:18