U Muzeju suvremene umjetnosti prije tri godine je održana izložba posvećenu Radovanu Ivšiću “Nepokorena šuma” u suradnji s njegovom udovicom Annie Le Brun. Bila je to jedna od boljih izložbi koje su se mogle pogledati te godine i rijetka tematska izložba koju priređuje ova institucija, koja se, otkako postoji, specijalizira gotovo isključivo na retrospektive. Uglavnom, tamo su bili mnogi radovi i suvremenih umjetnika na temu šume, a koji su se simbolički mogli vezati na Ivšićevo stvaralaštvo, među kojima i Lovre Artukovića i Josipa Zankija.
Gordana Meštrović: 'Izgubljeni u džungli'
Ne sjećam se je li na toj izložbi bilo radova Sebastijana Dračića, no ovaj je umjetnik ostvario iznimna djela na navedenu temu. Potom je i nedavno Stipan Tadić napravio izložbu vezanu uz planine, posredno i uz šume. Temom se šume bavi i Jelena Bando, koja je pokrenula međunarodni festival ilustracije 36 Mountains. Riječ je o inače vrlo klasičnom slikarskom motivu koju domaći umjetnici, dakle, češće interpretiraju posljednjih godina, a kakvom su se u razdoblju koje je prethodilo rjeđe bavili.
U Zagrebu se trenutačno mogu pogledati dvije slikarske izložbe vezane za ovu temu, izložba Ane Ratković Sobota u Laubi, pod nazivom “Šume”, i Gordane Meštrović u Galeriji Događanja, “Izgubljeni u džungli”.
Ana Ratković Sabota
Ana Ratković Sobota umjetnica je mlađe generacije, ne toliko razvikana kao neki njezini generacijski kolege. Diplomirala je kod Matka Vekića, no neki doslovan Vekićev utjecaj ne vidim. Slika platna vrlo velikih dimenzija. U tehničkom su, izvedbenom pogledu slike naslikane u tri sloja: u prvom je sloju akril, potom uljni premaz svjetliji od prethodnog sloja, pa gusta boja koju autorica grebe urezujući linije i točke u površinu slike. Takva tehnika omogućuje, među ostalim, i mnoštvo nijansi pa i na onim slikama kojima dominira jedna boja, primjerice, zelena.
Slike su mješavina realizma (kada ih se gleda izdaleka) i apstrakcije (izbliza), stvarnog doživljaja šume i onog izmaštanog (ljubičasta stabla, povremeni nadrealni osjećaj šume). Riječ je isključivo o pejzažu, na slikama nema ljudskog lika. O njezinom radu piše generacijski joj blizak Leo Vidmar. Svakako umjetnica za koju vjerujem da ćemo još čuti.
Gordana Meštrović nešto ranije se pojavila na sceni, diplomirala je kod Ante Rašića, o njezinom radu piše Josipa Bubaš. Slike gradi nijansama boje i vrlo prozračnim rukopisom, očito je da je riječ o umjetnici koja stvara s lakoćom. Među biljkama karakterističnim za prašumu na njezinim se slikama pojavljuju i ljudski likovi. No, ti su likovi sasvim otuđeni od svoje okoline, povučeni, kao da su izolirani u nekom vlastitom balonu i do njih ne možemo doprijeti.
Gordana Meštrović
U pravilu sjede, pognuta pogleda, bilo da se nečim bave ili naprosto razmišljaju, sama autorica navodi da su “bez geste”. Od slika ove autorice pamtim, među ostalim, “Rajski vrt” s članovima grupe TBF koje je izložila na Bijenalu slikarstva. Na slikama koje neposredno prethode ovom ciklusu mnoštvo je ispražnjenih kuća i poneko drvo. Sada priroda preuzima glavnu riječ. Simbolička priča o otuđenosti i autorski zreo rukopis.