Kustosice WHW izložbama i predavanjima ove godine obilježavaju dvadeset godina otkako su na čelu Galerije Nova u Zagrebu. Kolektiv čine četiri kustosice: Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović. Osnovale su ga 1999., tada su i održale prvu izložbu, posvećenu Marxu, koliko se sjećam. Ostala je kultura tada još bila poprilično nacionalistički orijentirana, pa je njihov izlazak na kustoski teren bio važan događaj. Četiri godine kasnije dobile su na upravljanje i Galeriju Nova od Grada Zagreba. Prošle su, moglo bi se reći, sito i rešeto. Pokušalo im se oduzeti taj prostor, u doba bivšeg gradonačelnika Milana Bandića, od kojeg su prostor i dobile, no nakon održane tiskovne konferencije i nakon što je dobar dio medija stao iza njih, zadržale su prostor. Bila sam među onima koji su stali iza njih, one rade onaj tip kvalitetnog programa koji nedostaje ovoj sceni, bilo bi praznije bez njih. Potom su dobile poziciju na čelu bečkog Kunsthallea, bila je to možda i najprestižnija kustoska pozicija domaćih povjesničara umjetnosti u povijesti. Tri su kustosice otišle u Beč, Ana Dević je ostala u Zagrebu voditi Galeriju Nova. U međuvremenu kustosicama u Beču nisu produljili mandat, jedan od razloga koji su naveli bio je manji broj posjetitelja. No, bila je pandemija, pa to baš i ne drži vodu, čini mi se da ima i lokalne politike toj priči. Bile su, valja i to spomenuti, na listi Power 100, najutjecajnijih ljudi 2021. u svijetu umjetnosti. Listu godišnje radi časopis Art Review, gdje su primjerice i Ai Weiwei i Marina Abramović.
Najnovija izložba u Galeriji Nova je "Viva La Transicion!", kustosice su Ana Dević i Ana Kovačić, a izlažu se djela Sanje Iveković, Rajkamal Kahlon, Gala Kirna i Fokus grupe, Davida Maljkovića i Bojana Stojčića. Naslovljena je prema radu Bojana Stojčića "Viva La Transicion!". Kako se navodi uz izložbu, rad "razmatra eroziju društvenih vrijednosti kao izravne učinke ekonomske i političke tranzicije". Nekada se pisalo "Viva La Revolution!", a riječima "Viva La Transicion!" ovaj je umjetnik iz Bosne oslikao žuti tramvaj u Sarajevu, to je bio početak ciklusa koji se kasnije nastavio. Bojan Stojčić ima i rad "Hope Hotel Phantom", koji smo gledali nedavno i na ZagrebDoxu. Dvadeset sedam godina nakon Daytona, početkom srpnja 2022., redatelj je rezervirao sobu u Hope Hotelu, istom onom u kojem su odsjeli pregovarači mirovnog sporazuma. Spavajući, hodajući, jedući u istim prostorijama i hodnicima kao ljudi koji su oblikovali budućnost njegove zemlje, dokumentirao je odjeke tog događaja. Izlaže se, potom, "PONOS" Sanje Iveković, dio umjetničinog projekta "Second Hand Utopia Shop", koji bilježi proces privatizacije i globalizacije poduzeća i trgovina iz razdoblja socijalizma. Rajkamal Kahlon, američka umjetnica s berlinskom adresom, najpoznatija je po svom radu "Jeste li poljubili mrtvo tijelo?". Ustvari, riječ je o nizu radova temeljenih na obdukcijskim izvješćima i potvrdama o smrti afganistanskih i iračkih muškaraca koji su umrli u američkim vojnim zatvorima u inozemstvu, a koje je pribavila preko Američke unije za građanske slobode (ACLU).
Na ovoj izložbi predstavlja rad "Draga Jugoslavijo, sa žaljenjem vas moram obavijestiti...". Ona se koristi ilustracijama Vladimira Kirina, koji je hodao po bivšoj Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata i slikao ljude u narodnim nošnjama. Na slikovitim i romantičnim prikazima Kahlon intervenira u nasilje počinjeno u građanskim ratovima, odnosno za vrijeme rata na ovim prostorima. Tako, primjerice, vidimo dvije žene u narodnim nošnjama, jedna od njih u ruci drži sjekiru. Ponovo dvije žene u narodnim nošnjama, no jedna drži omču oko zatočenika kojemu je preko glave postavljena tkanina, na trećoj je žena u nošnji uz vojnika u odori.
Međutim, ono čime se umjetnica nije u svojem radu bavila je i simboličko značenje rada samog Kirina. Naime, kako bilježi povijest, tijekom ratnih godina dizajnirao je drugu i treću seriju novca NDH, a upravo na novčanicama iz 1943. javljaju se prvi put kod njega folklorni motivi. Poslije rata dobiva otkaz na ALU, što je bila odluka Suda časti. Kasnije, 50-ih, intenzivno surađuje s izdavačkim kućama i publicira pet albuma reprodukcija "Narodne nošnje i plesovi Jugoslavije".
Maljkovićev rad "These Days", već smo pisali o njemu, sniman je na Zagrebačkom velesajmu, bavi se mladim ljudima i nekadašnjim simbolima ekonomskog razvoja bivše države. "Mapa revizionističkih spomenika" istraživački je projekt Gala Kirna i Fokus Grupe koji mapira revizionističke spomenike diljem Europe. Pokrenut je, naveli su, kao odgovor na javni poziv za podizanje spomen-obilježja žrtvama totalitarizma u Bruxellesu "kojim se izjednačavaju komunizam i fašizam".q