Kako pripovijeda "Oliviero Toscani" u intervjuu za dokumentarni film Manfredija Lucibella "Tiranska urota" (Il complotto di Tirana), krajem 2000. godine talijanski magazin za suvremenu umjetnost Flash Art objavio je listu 100 najutjecajnijih talijanskih umjetnika u zadnjih pedeset godina, što je dotičnog toliko razbjesnilo da je uredniku Giancarlu Politiju odmah poslao protestni mail.
"Dragi uredniče, od Vaših mi je novina muka (...) rang listu si možete zabiti...", poručio mu je ljutiti Toscani. Brzo je uslijedio jednako užareni odgovor, koji se pretvorio u čitavi slijed internetskih konfrontacija iz kojih se, veli Toscani, rodilo prijateljstvo, a zatim i poslovna suradnja - na Politijev poziv Toscani pristaje biti jednim od kustosa tiranskog Bijenala (tal. Biennale di Tirana), besplatno izrađuje poster za manifestaciju te odabire četiri umjetnika čiji bi radovi trebali zasjati u Tirani. Među njegovim uzdanicama našli su se pedofilski radovi slavenskog fotografa Dimitrija Bioyja, materijal nigerijske umjetnice Bole Eque, pornografski film talijanskog umjetnika Carmela Gavotta te radovi "službenog fotografa Bin Ladena".
Šokantan je i sam odabir, ali iza njega skrivao se još veći šok - nijedan od spomenutih umjetnika nije bio stvaran, već čista fabrikacija, a "umjetnički rad" poput Bioyjovog nije ništa doli pornografske fotografije s interneta, priča likovna kritičarka Demetra Santini. No, niti tu obmani nije kraj jer lažan je i identitet umjetnika koji ih je za Bijenale predložio. Naime, njihov tvorac nije bio proslavljeni talijanski fotograf Oliviero Toscani (1942.-2025.), mnogima poznat zahvaljujući svojim kontroverznim reklamama za Benetton. Potonji s Politijem nije izmijenio niti jedan mail, a kamoli sudjelovao u organizaciji tiranskog Bijenala.
Nadalje, obmanut nije samo umjetnički svijet. Vješto je prevareno i gledateljstvo (barem oni gledatelji kojima Toscanijev lik nije dobro znan) jer, do točke razotkrivanja, pred nama se ne pojavljuje Toscani, već glumac Bebo Storti.
Dokumentarac o tome, "Tiranska urota", možete pogledati na "DA2, Zagreb Design, Art & Architecture Film Festival" koji traje pd 26. listopada u Institutu Liszt, i online od 23. listopada do 1. studenoga
Umjetnički čin?
A onda na scenu stupa pravi Toscani. U razgovoru za dokumentarac prisjeća se konfuznog i zastrašujućeg trenutka kada saznaje da se netko lažno predstavljao kao on; mailove s Politijem lažnjak je razmjenjivao mjesecima, pričajući o Toscanijevom sinu, konjima, vremenu u Toskani...
Toscaniju je ova prijevara stvorila probleme. Kontaktirala ga je, ispričao je, čak i DIA, ispitujući ga o poveznici s Bin Ladenom. Osim toga, Toscanijev je odvjetnik Pier Matteo Lucibello, kako potonji sam otkriva, pokrenuo tužbu te se obratio općem tužitelju za terorizam), ona ga je i zaintrigirala.
"To je vrlo zanimljivo. Umjetnost očito nije pitanje morala. Ako to analizirate iz umjetničke perspektive, kao umjetničko-povijesni moment, on je u principu odabrao pedofiliju, terorizam, Treći svijet. Uboo je u problem moderne umjetnosti na nevjerojatan način. Jeste uznemirujuće, no mislim da je to nevjerojatan umjetnički čin. Moram priznati, kada sam shvatio da je to šala, da je to šala...ne znam je li to šala ili prijevara, no kao čin je zanimljiv. Morao sam samo saznati tko se to našalio jer meni je, očito, uzrokovao probleme. No, istodobno se nisam htio iskaliti na njemu, nego na Politiju. On mu je lagao, no Politi je u te laži povjerovao i osmislio cijelu priču", viđenje je fotografa koji je u tome vidio umjetničku vrijednost.
"Ovo je umjetnički rad koji je prešao granicu, svačiju granicu, no veliki umjetnici su takvi, moraju imati tu vještinu. To nazivamo provokacijom, zar ne? A provokacija je osnova umjetnosti", pojasnio je proslavljeni fotograf.
No, kako Politi nije prozreo varku i lažne umjetničke radove? Što je uopće umjetnost, promišljamo gledajući dokumentarac.
I tko stoji iza prijevare? Nije to bio Bin Laden, pripovijeda odvjetnik Pier Matteo Lucibello, već "jedan gospodin iz Cogoleta", malenog mjesta nedaleko od Genove.
Bola Equa, Carmelo i Marcello Gavotta, Hamid Piccardo...likovi su koje je utjelovio Marco Lavagetto.
Nekoć dijete iz obitelji koja je vodila posao s oblogama za lijesove, kasnije je izlagao u bolonjskoj galeriji Neon, u kojoj je izložbu imao još jedan "šaljivdžija" - umjetnik Maurizio Cattelan, koji je zanimanje javnosti izazvao, prije svega, svojim radom "Comedian" - trakom za zid zalijepljenom bananom (jedna edicija prodana je za nevjerojatnih 6.2 milijuna dolara).
Aldo Samuele, Dimitri Bioy...još neki su od brojnih likova kojima je Lavagetto udahnuo život. A ponekad i osmislio kraj. Dimitri Bioy u njegovoj je mašti, priča, ubijen. Nije poštovao djevojke, a snimajući jednu, na sebe je navukao bijes njena oca.
United Colors of Benetton
No, jedan svoj lik temeljio je na živućoj osobi - Toscaniju, čija poznata suradnja s Benettonom započinje 1982. godine, kada Toscani stupa na poziciju umjetničkog direktora ovog talijanskog brenda. 1984. godine suradnja se nastavlja kampanjom za koju fotografira grupu djece i mladih različitih rasa i etničkih podrijetala u Benettonovoj odjeći ispred bijele pozadine. Neke od ranih kampanja koriste slogan "Tutti i colori del mondo" (hrv. sve boje svijeta), koji je kasnije evoluirao u ime brenda - United Colors of Benetton.
Naredne godine, piše The Guardian, portretira parove djece koja u rukama drže zastave različitih nacija, poput Grčke i Turske ili Izraela i Palestine.
1992. godine u novoj kampanji pak odlučuje iskoristiti novinarske fotografije koje dokumentiraju neke od, u to vrijeme, gorućih društvenih problema. Pamtljiva je, primjerice, fotografija Therese Frare koja prikazuje američkog aktivista i pacijenta oboljelog od HIV-a na smrtnoj postelji, okruženoga obitelji. Otisnuta u novinama te izložena na billboardima, ta je reklama izazvala globalnu kontroverzu.
Pometnju je izazvala i fotografija poljupca časne sestre i svećenika iz 1991., a visceralne reakcije fotografije novorođene bebe s pupčanom vrpcom iz iste godine, kao i triju srca s natpisima "bijelo", "crno" i "žuto" iz 1996.
Veliko nezadovoljstvo javnosti izazvale su fotografije osuđenika na smrt. Obitelji žrtava jednog od osuđenika blokirale su ulaz u trgovinu na Manhattanu, piše The Independent. Država Missouri podigla je tužbu protiv Benettona, tvrdeći da su dopuštenja za korištenje zatvorenika u reklamne svrhe dobivena obmanom. Toscani je napustio firmu (kasnije je komentirao: ‘Ne žalim što sam bio dio kampanje za nešto što stoji u Deset Božjih zapovijedi" te "Sve što je imalo zanimljivo u našem društvu, proizvest će i zanimljivu reakciju"), a u javnost je puštena javna isprika. Također, 50 000 dolara uplaćeno je u fond za obitelji žrtava zločina u Missouriju.
No, Benetton nije označio njegov prvi susret s kontroverzom. S intenzivnim reakcijama susreo se već 1971. godine, kada je surađivao s kompanijom traperica Jesus, osmišljavajući subverzivne slogane. Jedan od njih izazvao je čak i prosvjed.
Toscanijev otac bio je fotoreporter novina Corriere della Sera, a kao dječak, Oliviero mu je pomagao u laboratoriju. Obrazovanje je kasnije nastavio na umjetničkom studiju u Zurichu, a potom se opredijelio za, u to vrijeme relativno novo polje - modnu fotografiju.
Toscani je preminuo početkom ove godine u dobi od 82 godine. Ženio se tri puta i bio otac šestero djece.
"Tiranska urota", koju je Lucibella snimao nakon što je kazneno djelo lažnog predstavljanja otišlo u zastaru, prikazuje se u sklopu festivala Da2 – Zagreb Design, Art & Architecture Film Festival.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....