DUBROVAČKA RAPSODIJA

‘Dubrovnik je u Romaninom slikarstvu idealni grad, Atlantida, ali Atlantida koja uspijeva preživjeti sve svoje povijesne i prirodne kataklizme‘

Romana Milutin Fabris

 Tonci Plazibat/Cropix
Izložbu slikarice Romane Milutin Fabris u sklopu 74. Dubrovačkih ljetnih igara otvorila je intendantica Dora Ruždjak Podolski

Zaista su sve rjeđi prizori prepunog atrija Sponze prilikom otvaranja neke izložbe. Međutim, još se događaju. Tako je, usprkos nesnosnoj vrućini i pred zaista brojnom publikom a u sklopu 74. Dubrovačkih ljetnih igara, otvorena izložba "Dubrovačka rapsodija" slikarice Romane Milutin Fabris, piše Dubrovački vjesnik.

Najprije je govorio crnogorski diplomat i sveučilišni profesor, Antun Sbutega. Gost iz Kotora naglasio je da između Dubrovnika i Kotora postoje tisućljetne veze, posebno na kulturno-umjetničkom planu, a spomenuo je dvije ličnosti koje povezuju dva grada – slikara Lovra Marinova Dobričevića koji je sa sinovima djelovao u Dubrovniku u 14. stoljeću te, najveći dubrovački i hrvatski komediograf Marin Držić koji dolazi iz kotorske obitelj koja se preselila u Grad. Podijelio je Sbutega s okupljenima i nekoliko priča iz privatnog života, tako je odmalena vezan za Dubrovačke ljetne igre, a prvo otvaranje Igara na kojemu je bio, bilo je ono iz 1957.

image

U sklopu Dubrovackih ljetnih igara u palači Sponza otvorena je izložba Dubrovačka rapsodija Romane Milutin Fabris

Tonci Plazibat/Cropix
image
Tonci Plazibat/Cropix

- Romaninu obitelj sam upoznao prije više od četiri desetljeća i to poznanstvo se pretvorilo u jedno istinsko, dragocjeno prijateljstvo koje se prenijelo i na našu djecu i na naše unuke, što nije baš uobičajeno. Romana je utjelovljenje ideala antičke Grčke. Svi veliki gradovi imali su svoje značajne slikare, Romana je slikarica Dubrovnika, međutim, Romanine slike nisu urbani pejzaži i veduti, one su mnogo više od toga. Romanina umjetnost transcendira fizički Dubrovnik, ona pokušava i uspijeva otkriti njegovu estetsku i duhovnu esenciju, kvintesenciju Dubrovnika. Iako su na tim platnima prisutni svi elementi Dubrovnika, od palača, kuća, crkava, utvrda, riba, mora, brodova, tu su i sveci i anđeli... Ona pokušava doći do nečega što bi se moglo nazvati ‘idealnim Dubrovnikom‘, izjavio je Sbutega te dodao:

image
Tonci Plazibat/Cropix

- Pada mi napamet jedna od najznačajnijih spisa u filozofiji, a to je Platonova ‘Gozba‘ u kojoj autor raspravlja o ljubavi. Na kraju sintetizira govoreći da postoji više stupnjeva ljubavi: najniži stupanj ljubavi, prvi stupanj je ljubav prema lijepim tijelima, a najviši stupanj ljubavi je ljubav prema ideji ljubavi. Dakle, Romana slika iz ljubavi, ali ona slika ideju Dubrovnika, Dubrovnik koji postaje nebeski Dubrovnik. Dubrovnik je u Romaninom slikarstvu idealni grad, Atlantida, ali Atlantida koja uspijeva preživjeti sve svoje povijesne i prirodne kataklizme, a bilo ih je dosta u povijesti Dubrovnika. Kad govorimo o tome, želim istaknuti kako je izuzetno pogođen naziv izložbe jer Romanine slike su zaista jedna rapsodija, rapsodija koja s tih slika ne emanira samo vizualne ugođaje, nego istovremeno i glazbu i poeziju, možemo osjetiti mirise mora i cvijeća, poručio je Sbutega.

image
Tonci Plazibat/Cropix
image
Tonci Plazibat/Cropix

Autor teksta u katalogu, Andrija Seifried, uputio je okupljene na film autora Mirana Brautovića koji je snimljen uoči otvaranja izložbe, piše Dubrovački vjesnik.

- Drago mi je da smo to napravili jer će to ostati kao bilješka Romaninom radu, a slike nisu tu samo za gledanje, nego ovaj put i za čitanje. Pomno prateći Dubrovačke ljetne igre godinama, od 1950-ih pa do danas, Romana je ispisala cijelu jednu priču o glumcima s kojima se družila, komadima koji su igrali i bili izvođeni tako da slike nisu izložene samo za gledanje i kao dekoracija, nego su bilješka jednog vremena dubrovačkog ljetnog festivala, poručio je Seifried.

Slikarstvo iskrenih čovjekovih radosti

- Romana se vraća svojoj ljubavi Gradu, no svjesna da je taj motiv već bio i ranije predmetom njezine slikarske obrade i raznolike slikarske razrade te ga sada još više naglašava, a kroz skrivene prizore. Bilo kako bilo, likovno stvaralaštvo Romane Milutin Fabris stoji u uzajamnoj povezanosti i jednom gotovo "ljepotom začaranom krugu". Slikarica neumorno nastavlja svoj umjetnički dijalog s Gradom, ne samo sredstvima osebujnog izričaja, već i pobudama novih kreativnih kristalno čistih izazova.

Tako sada – i ovdje radi sliku, svojevrstan "Hommage" umjetnicima s kojima se tijekom festivalskih događanja družila i provodila vrijeme, dijelila radost stvaranja "umjetnosti" te njihova imena ispisuje u crtežu/slici. Romanino slikarstvo je slikarstvo iskrenih čovjekovih radosti, želja i opuštanja, posebno još kada su to djela likovne vrijednosti, a time se svrstavaju u našu; dubrovačku, hrvatsku, ali i sveopću likovnu umjetnost. Neka ova Romanina "DUBROVAČKA RAPSODIJA" nikada ne bude do kraja izrečena, a u iščekivanju ostaju neke njene nove likovne "rapsodije" i iznenađenja, zapisao je Andrija Seifried u katalogu izložbe.

image

Romana Milutin Fabris, Dora Ruždjak Podolski, Andrija Seifried

Tonci Plazibat/Cropix

Izložbu je otvorila intendantica Igara Dora Ruždjak Podolski.

- Počašćeni smo da možemo producirati ovu izložbu jer govori o memoriji Grada i Igara i to sjećanje na velike ljude, kako Grada tako i Igara, od koji mnogi, nažalost, nisu među nama, zapravo nas oplemenjuje. Ponekad je sjećanje jedino što nam preostaje, no, večeras uživajmo u kreaciji i životu, poručila je Ruždjak Podolski, a potom je umjetnici predala buket u znak zahvalnosti.

Izložba ostaje otvorena do 13. kolovoza.

image
Tonci Plazibat/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. veljača 2024 12:06