Zaista su sve rjeđi prizori prepunog atrija Sponze prilikom otvaranja neke izložbe. Međutim, još se događaju. Tako je, usprkos nesnosnoj vrućini i pred zaista brojnom publikom a u sklopu 74. Dubrovačkih ljetnih igara, otvorena izložba "Dubrovačka rapsodija" slikarice Romane Milutin Fabris, piše Dubrovački vjesnik.
Najprije je govorio crnogorski diplomat i sveučilišni profesor, Antun Sbutega. Gost iz Kotora naglasio je da između Dubrovnika i Kotora postoje tisućljetne veze, posebno na kulturno-umjetničkom planu, a spomenuo je dvije ličnosti koje povezuju dva grada – slikara Lovra Marinova Dobričevića koji je sa sinovima djelovao u Dubrovniku u 14. stoljeću te, najveći dubrovački i hrvatski komediograf Marin Držić koji dolazi iz kotorske obitelj koja se preselila u Grad. Podijelio je Sbutega s okupljenima i nekoliko priča iz privatnog života, tako je odmalena vezan za Dubrovačke ljetne igre, a prvo otvaranje Igara na kojemu je bio, bilo je ono iz 1957.
- Romaninu obitelj sam upoznao prije više od četiri desetljeća i to poznanstvo se pretvorilo u jedno istinsko, dragocjeno prijateljstvo koje se prenijelo i na našu djecu i na naše unuke, što nije baš uobičajeno. Romana je utjelovljenje ideala antičke Grčke. Svi veliki gradovi imali su svoje značajne slikare, Romana je slikarica Dubrovnika, međutim, Romanine slike nisu urbani pejzaži i veduti, one su mnogo više od toga. Romanina umjetnost transcendira fizički Dubrovnik, ona pokušava i uspijeva otkriti njegovu estetsku i duhovnu esenciju, kvintesenciju Dubrovnika. Iako su na tim platnima prisutni svi elementi Dubrovnika, od palača, kuća, crkava, utvrda, riba, mora, brodova, tu su i sveci i anđeli... Ona pokušava doći do nečega što bi se moglo nazvati ‘idealnim Dubrovnikom‘, izjavio je Sbutega te dodao:
- Pada mi napamet jedna od najznačajnijih spisa u filozofiji, a to je Platonova ‘Gozba‘ u kojoj autor raspravlja o ljubavi. Na kraju sintetizira govoreći da postoji više stupnjeva ljubavi: najniži stupanj ljubavi, prvi stupanj je ljubav prema lijepim tijelima, a najviši stupanj ljubavi je ljubav prema ideji ljubavi. Dakle, Romana slika iz ljubavi, ali ona slika ideju Dubrovnika, Dubrovnik koji postaje nebeski Dubrovnik. Dubrovnik je u Romaninom slikarstvu idealni grad, Atlantida, ali Atlantida koja uspijeva preživjeti sve svoje povijesne i prirodne kataklizme, a bilo ih je dosta u povijesti Dubrovnika. Kad govorimo o tome, želim istaknuti kako je izuzetno pogođen naziv izložbe jer Romanine slike su zaista jedna rapsodija, rapsodija koja s tih slika ne emanira samo vizualne ugođaje, nego istovremeno i glazbu i poeziju, možemo osjetiti mirise mora i cvijeća, poručio je Sbutega.
Autor teksta u katalogu, Andrija Seifried, uputio je okupljene na film autora Mirana Brautovića koji je snimljen uoči otvaranja izložbe, piše Dubrovački vjesnik.
- Drago mi je da smo to napravili jer će to ostati kao bilješka Romaninom radu, a slike nisu tu samo za gledanje, nego ovaj put i za čitanje. Pomno prateći Dubrovačke ljetne igre godinama, od 1950-ih pa do danas, Romana je ispisala cijelu jednu priču o glumcima s kojima se družila, komadima koji su igrali i bili izvođeni tako da slike nisu izložene samo za gledanje i kao dekoracija, nego su bilješka jednog vremena dubrovačkog ljetnog festivala, poručio je Seifried.
Slikarstvo iskrenih čovjekovih radosti
- Romana se vraća svojoj ljubavi Gradu, no svjesna da je taj motiv već bio i ranije predmetom njezine slikarske obrade i raznolike slikarske razrade te ga sada još više naglašava, a kroz skrivene prizore. Bilo kako bilo, likovno stvaralaštvo Romane Milutin Fabris stoji u uzajamnoj povezanosti i jednom gotovo "ljepotom začaranom krugu". Slikarica neumorno nastavlja svoj umjetnički dijalog s Gradom, ne samo sredstvima osebujnog izričaja, već i pobudama novih kreativnih kristalno čistih izazova.
Tako sada – i ovdje radi sliku, svojevrstan "Hommage" umjetnicima s kojima se tijekom festivalskih događanja družila i provodila vrijeme, dijelila radost stvaranja "umjetnosti" te njihova imena ispisuje u crtežu/slici. Romanino slikarstvo je slikarstvo iskrenih čovjekovih radosti, želja i opuštanja, posebno još kada su to djela likovne vrijednosti, a time se svrstavaju u našu; dubrovačku, hrvatsku, ali i sveopću likovnu umjetnost. Neka ova Romanina "DUBROVAČKA RAPSODIJA" nikada ne bude do kraja izrečena, a u iščekivanju ostaju neke njene nove likovne "rapsodije" i iznenađenja, zapisao je Andrija Seifried u katalogu izložbe.
Izložbu je otvorila intendantica Igara Dora Ruždjak Podolski.
- Počašćeni smo da možemo producirati ovu izložbu jer govori o memoriji Grada i Igara i to sjećanje na velike ljude, kako Grada tako i Igara, od koji mnogi, nažalost, nisu među nama, zapravo nas oplemenjuje. Ponekad je sjećanje jedino što nam preostaje, no, večeras uživajmo u kreaciji i životu, poručila je Ruždjak Podolski, a potom je umjetnici predala buket u znak zahvalnosti.
Izložba ostaje otvorena do 13. kolovoza.
