Ekshumacijska jama u obliku pojasa Gaze iskopana neposredno uz sjedište MUP-a

U ovogodišnjoj Noći performansa udruge Domino, u okviru koje je petero umjetnica i umjetnika predstavilo svoje radove na javnim površinama širom Zagreba, Emil Matešić predstavio svoju ambijentalnu instalaciju "Dok nas smrt ne rastavi".

Postavljena u Parku 5. studenoga, tik do sjedišta MUP-a, instalacija je nadahnuta suvremenim odjecima ideologije ugrađene u temelje Nezavisne Države Hrvatske (NDH).

Radnja instalacije smještena je u ekshumacijsku jamu iskopanu u obliku pojasa Gaze, što je, kako ističu organizatori, "simbolična poveznica između tadašnjih i današnjih genocida, odnosno poriva čovjeka da, zaluđen ideologijom, u strahu ili iz nagona za opstankom, ubije drugo biće. Što okrutnije i temeljitije - to bolje. Instalacija je utopijska, prikazuje neostvariv događaj s primjesama nadrealnog. Jer - dok nas smrt ne rastavi, prijepor oko žrtava Jasenovca bit će prisutan među Hrvatima i Srbima."

Emil Matešić

Ranko Šuvar/Cropix

U pojašnjenju uz instalaciju navodi se kako je NDH od samog početka bila u potpunosti ovisna o milosti demokratski izabranih vlasti nacističke Njemačke i fašističke Italije, bez stvarne suverenosti nad cjelokupnim teritorijem.

"Unatoč toj krhkoj i gotovo neodrživoj državnosti, NDH je stekla kultni status te postala jedno od ključnih mjesta prijepora u kolektivnoj svijesti ‘moga naroda‘, u regiji i šire", kaže se i dodaje: "Rasni zakoni - zbog kojih su tisuće ljudi, jer su bili ‘drugog naroda‘, izgubili živote u kompleksu jasenovačkih logora - danas su roba kojom se trguje na medijskom i političkom tržištu. Revizionizam, koji poriče politički mehanizam sustavnog lišavanja života i broj žrtava u tim logorima, kao i nikada priznati genocid nad Srbima u Hrvatskoj i Bosni, koristi se kako bi se oblikovao mit: da su rasni zakoni bili nužan ustupak ‘mene i tebe‘, Hrvata i Hrvatica - za stvaranje naše Države. Kolateralne žrtve su ‘oni drugi‘: Židovi, Romi i posebice – Srbi."

Uzmemo li bilo koju europsku državu, zaključuje objašnjenje instalacije, Hrvatsku, Ukrajinu ili Gazu, jasno je da je najčešća valuta kojom se plaća za državnost - ljudski život. Pitanje je samo: čiji? Naš ili njihov?

Noć performansa osmislio je 2009. Zvonimir Dobrović i do sada je u okviru programa izvedeno oko 200 performansa u Hrvatskoj, Grčkoj, Francuskoj, Sloveniji, SAD-u i Argentini.