Skulptura “Napuštena” Ivana Meštrovića prodana je za 268.000 eura, što je s porezom 331.000 eura, odnosno, vlasnik je izdvojio dva i pol milijuna kuna. Tako je “Napuštena” postala najskuplja prodana hrvatska umjetnina.
Aukcija se odvijala preksinoć, u pariškoj podružnici znamenite aukcijske kuće Christie’s, a cijena je iznenadila i same kustose. Naime, skulptura je početno bila procijenjena na 30.000 eura, tako da je postigla deset puta višu cijenu.
Nadmetanje za skulpturu koja je na pariškoj aukciji predstavljena pod rednim brojem 31 trajalo je desetak do petnaestak minuta, gospođa koja je vodila aukciju nije mogla skriti zadovoljstvo. Za skulpturu je vladao popriličan interes. Do otprilike 150.000 eura bilo je puno ponuđača, nakon te su svote ostala dvojica.
Kako saznajemo, kip je kupio čovjek koji je sjedio u dvorani, stranac, no o komu je riječ iz Christie’sa nisu željeli reći. U pravilu se imena kupaca nikad ne otkrivaju, diskrecijsko je to njihovo pravo, osim ako kupac sam ne otkrije tko je. Još je nekoliko radova na istoj pariškoj aukciji probilo cijene pa kustosi mogu zadovoljno trljati ruke. Mramorna skulptura datira iz 1907. godine, prikazuje ženu u grču, skupljenu i nesretnu, odnosno, kako i sam naziv skulpture kaže, ženu koja je napuštena.
Talijanska kraljica
Skulptura je, inače, bila u vlasništvu talijanske kraljice Jelene Savojske rođene Petrović. Pretpostavlja se da ju je ona kupila direktno od Meštrovića, koji je te godine kad je djelo nastalo, boravio u nekoliko gradova u Italiji, a među njima je bio i Rim. U godinama koje će uslijediti, Meštrović će se i preseliti u talijansku prijestolnicu. Jelena Savojska inače je i sama bila talentirana za umjetnost, projektirala je, bilježe kronike, i spomenik na Cetinju i često se kretala u umjetničkim krugovima. Je li skulpturu kupila nakon njezina nastanka, ili ipak nešto kasnije, kad je Meštrović puno razvikaniji, nije poznato. Skulpturu su, izgledno je, prodavali njezini nasljednici, imala je petoro djece i mnoge unuke.
Rumi Meštrović, supruga Meštrovićeva sina Mate, prvi put je i sama htjela sudjelovati na aukciji: “Otkad pratim dražbe povezane s Ivanom Meštrovićem, a to je dvadesetak godina, i najviše, pri tom, naravno uvažavam velike aukcijske kuće kao što su Sotheby’s i Christie’s, niti jedno djelo nije u meni probudilo toliko emocija i strasti i veliku želju da kip dođe trajno u Hrvatsku. Namjera mi je bila da naša obitelj kupi taj izniman rad i da ga daruje hrvatskom narodu u dugoročnoj perspektivi.
Puno je razloga za pokušaj mojeg sudjelovanja na toj dražbi. Emotivno i estetski to mi je najdraže Meštrovićevo razdoblje: tada nastaju i Zdenac života, simbol Zagreba, reljef Seljaci na trgu Bana Jelačića, Vrelo života u Drnišu, koje je danas u očajnom stanju, brojna vrhunska ostvarenja. Skulptura datira iz 1907. godine. Mladi ‘nepokvareni’ Meštrović ima 24 godine, iz njega progovaraju čista ljubav, iskonska senzualnost, stvaralačka snaga, umjetnička iskrenost...”.
Naša sugovornica, dalje, tumači: “Na tržištu se rijetko kad takvo što pojavi, skulptura je prekrasna, neokrznuta vremenom, ima čisto međunarodno podrijetlo, izlagana je na važnim izložbama, od Venecije do Beča. Da nije ostavljen u krletci zbog restriktivne kulturne politike hrvatske politike, Meštrović bi imao i puno više cijene: u suštini, Meštrović se danas može nuditi jedino hrvatskom tržištu, a ne ljubiteljima umjetnosti u čitavom svijetu. Inače, koliko je meni poznato, hrvatska vlada nije sudjelovala u licitaciji”.
Drugi rekord
Ovo je uistinu velika vijest za domaću umjetnost. I dosad je rekord držao Meštrović, za 220.000 eura, prodan je, naime, secesijski reljef “Skidanje s križa”, za brončanu skulpturu “Majka i dijete” izdvojeno je 100.000 eura, na jednoj aukciji u Sotheby’su, dok je “Mali Slava”, portret sina slikara Emanuela Vidovića s potpisom Ivana Meštrovića prodan za oko 90.000 eura. Osim Meštrovića, tako visoke cijene na aukcijama postižu samo još Vlaho Bukovac i Julije Knifer.
Sva su trojica, inače, živjela vani, Meštrović i Bukovac u europskim metropolama i u Americi, a Knifer većinom u Parizu. Nekoliko je slika cavtatskog umjetnika, koji su premašili cijenu od 100.000 eura, a među njima se ističu “Umjetnik s obitelji” te “Akt”. Od suvremenijih umjetnika najbolje prolazi Julije Knifer, čije su se aukcijske broje poprilično podigle, prvo nakon nastupa na Venecijanskom bijenalu. Na aukciji u Beču u Dorotheumu, tako je 2016. godine prodano djelo Julija Knifera, za 137.000 eura. Riječ je, inače, o slici manjih dimenzija, akrilu na platnu “PLS 69” iz 1969. godine, veličine 33 puta 41 centimetar.
Što se tiče Jelene Savojske, koja je bila izvorna vlasnica Meštrovićeve skulpture koja je oborila sve rekorde, ona je bila pretposljednja talijanska kraljica, kći crnogorskog kralja Nikole I. i Milene Petrović. Udala se za Viktora Emanuela III. Savojskog, princa od Napulja, kojeg je upoznala na balu u povodu krunidbe ruskog cara Romanova. Godine 1946., nakon rata, s mužem je otišla u Aleksandriju u egzil, nakon smrti supruga do kraja života živjela je u Montpellieru.
Skulptura koja je oborila sve rekorde, nastala je u mladim danima Ivana Meštrovića, samo su mu 24 godine, i tek se počinje probijati u svijetu umjetnosti.
U trenutku kada skulptura nastaje on, zapravo, nema novca. Rođen je u siromašnoj obitelji, seljačkoj, no njegov je talent zarana prepoznat i brzo ga prihvaća europska scena. Iste se te godine, prije puta u Italiju, u Beogradu upoznao i s tadašnjim predsjednikom vlade Nikolom Pašićem i s knezom Đorđem.
Životopis tog umjetnika, a rad je nastao u njegovoj ranoj fazi, bilježi da je te godine, kad je skulptura nastala, živio u Beču, u skromnim uvjetima. Međutim, prodao je granitnu fontanu Na izvoru života bogatom industrijalcu Karlu Wittgensteinu, 1906. godine, što mu je omogućilo da s Ružom Klein, njegovom velikom ljubavi, također umjetnicom, krene na putovanje u Italiju. Wittgenstein je bio i njegov prvi veliki mecena, otkupio je mnoge važne rane radove. Iz Beča, gdje u tom trenutku živi, Meštrović putuje u Italiju. Sudjelovao je na Venecijanskom bijenalu, a prvi put se susreo s Michelangelovim radom, koji će kasnije poprilično utjecati na njegov rad.
Meštrović je inače bio oduševljen prvim susretom s Italijom, pa je svojem prijatelju, književniku
Andriji Milčinoviću, u Beč slao pisma sa svojim dojmovima: “Hoćeš da ti pišem o našem putovanju i kažeš da ti se čini da nam se nije svidjalo, jer ti ništa nijesmo o tom pisali. Brate, to ti je protivno - tamo je krasno i nalazili smo se vrlo ugodno - dapače nigdje ugodnije. Držim da će ovo biti mjerodavno i za tebe jer ja nijesam čovjek talijanske kulture, ko recimo drugi naši ljudi iz Dalmacije pa da imam šta zajedničkog s njima...
Krasna i prekrasna zemlja i interesantna po svojoj nekadašnjoj kulturi, te se ne kajem, što sam ju vidio, nego, naprotiv, bude li moguće, otići ću opet tamo”. Istom je prijatelju, kasnije, pisao: “Pitaš jesam li se ‘oplodio’ u Italiji. Dragi, prvo nijesu mi se Talijanke svidjale, jer nijesu lijepe, drugo, Ruža je na mene pazila te da mi je i došla koja takova misao ili želja, ne bi mi pošlo za rukom”.
Impresivna brojka
U doba globalnog tržišta, u kojemu saudijski prinčevi izdvajaju na stotine milijuna eura, primjerice, za Leonardova Salvadora Mundi, plaćeno je 450 milijuna eura, svote koje postižu hrvatski autori, ne čine se tako velike, no u kontekstu domaćeg tržišta itekako su impresivne.
U doba globalnog tržišta, u kojemu saudijski prinčevi izdvajaju na stotine milijuna eura svote koje postižu hrvatski autori nisu tako visoke, no u kontekstu domaćeg tržišta itekako su impresivne.
U doba kada nastaje skulptura, Meštrović, talentirani dječak iz Vrpolja, školovao se u Splitu i Beču, upoznao se s djelima najvažnijih autora, među kojima Rodina i Maillola. Imao je nevjerojatan talent, ali i sposobnost da se svidi ljudima, pa su ga brzo prihvatili u umjetničkim krugovima, i on i njegova Ruža.