Nakon što je kasno popodne u subotu srušena stara tvornica Bubara na Trešnjevci, koja nije bila zaštićeni spomenik kulture na nadležnima je iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Zagreba da se očituju zašto je to bilo tako. Iako smo poslali upit, nismo dobili još odgovor.
Za sada je, dakle, ostalo nerazriješeno kako je moguće da je objekt stariji i od tvornice Penkala u Branimirovoj ulici samo tako stajao nezaštićen kao da je komad nabacanih cigli, u što se na kraju i pretvorio. Zidine iz 1892. godine koje su izdržale požare, dva zadnja potresa u subotu su se, naime, kako smo pisali, pretvorile u hrpu građevinskog otpada.
Netom prije rušenja tvornice snimili smo prilog na mjestu gdje je tada i dalje stajala, a o samoj tvornici i njenoj važnosti nešto nam je ispričao arhitekt Bruno Raškaj.
Pogledajte video:
Tvornica svile projekt je ateliera Hönigsberg & Deutsch, te je imala i sušaru, dvokatno spremište, zgradu sa stanom nadzornika. Poslije Prvog svjetskog rata je napuštena. Od 1938. kompleks koristi i renovira Aero-klub za pilotske tečajeve, gradnju jedrilica. Od 1951. godine u vlasništvu je Taxi remonta koji se bavio prijevozom, prodajom i servisom vozila. Sklop je poslužio za snimanje nekih filmova. Nakon privatizacije i prodaje većinski vlasnik postaje tvrtka K.M.P. nazvana po svojim osnivačima Hrvoju Petraču, Marijanu Medvidoviću i Josipu Kordiću, koji su tu, kako je pisao Jutarnji list sredinom 2000-ih, prema riječima stečajne upraviteljice Taxi remonta željeli ovdje pokrenuti ponovno posao oko taksija. Iako nam je tvrdila da je ta njihova velika imovina u središtu Zagreba ima svrhu pokretanja posla, a ne atraktivnog zemljišta, činjenica je da se ništa nije pokrenulo, i evo 20-ak godine kasnije srušena je stara tvornica unatoč mnogim apelima za zaštitu. Naravno i sada u stanju koje je još više bilo "neobnovljivo". Dio dionica Taxi remonta je u vlasništvu Petra Franje.
Inače, od mnogih inicijativa za revitalizaciju ove zone grada poznatija je u struci arhitektonsko-urbanistička studija bila ona iz 1993. godine arhitekata Nenada Fabijanića i Marijana Hržića na razini idejnog projekta, kojom se je tu u obnovljenoj tvornici predlagalo atelijere za slikare i kipare te izložbene prostore.