IZGUBLJENA SLIKA

EKSKLUZIVNO 'Portret bogate Julije Vlaho Bukovac naslikao je za 25 dolara u San Franciscu. Noću je radio u kavani, a pokrovitelj mu je bio - brijač'

 

Nakon 150 godina misterija u javnost je iz mraka anonimnosti izašla slika Vlaha Bukovca “Portret Julije Dunphy Piercy” i bit će ponuđena na aukciji europskih umjetnina 19. stoljeća u ponedjeljak 8. lipnja u bečkom Dorotheumu.

Početna procjena kaže da joj je cijena između 20 i 30 tisuća eura, dakle oko 150 do 200 tisuća kuna.

Riječ je o djelu za koje se smatralo da je izgubljeno.

Prije prodaje može se pogledati na izložbi umjetnina 19. stoljeća u Palais Dorotheum, priređenoj kako bi ju oni kupci koji žele mogli pogledati i uživo. Portret je to kćeri irskog doseljenika i u to doba poznatog biznismena Williama Dunphyja i njegove supruge Čileanke Carmen. Za ovu je višečlanu bogatu obitelj Bukovac radio više portreta, svaki je naplatio 25 dolara.

Danas se prodaje po tisuću puta višoj cijeni.

O tome kako su nastajala djela, cavtatski umjetnik piše u svojoj autobiografiji “Moj život”. Autentičnost je ovog djela, da se uistinu radi o djelu Bukovca, potvrđena na više nivoa.

Slika se, naime, kako je nastala u Americi, nalazi u registru znamenitog Smithsonian American Art Museuma. Spominje se i u knjizi Vere Kružić Uchytil, u kojoj su sva Bukovčeva djela.

No nije se znalo do ove aukcije, dakle 150 godina gdje se nalazi.

Faggionijev potpis

Potpisana je kao Faggioni, jer se u to doba umjetnik potpisivao talijanskom inačicom svojeg imena, Biagio Faggioni. Godina kada je nastala je 1876., dimenzije su 61 puta 51 centimetar. Djevojka oko vrata nosi ogrlicu s dijamantima, akvamarinom, malim smaragdima i rubinima te zlatne naušnice. Odjevena je u svoju najbolju odjeću, nosi najbolji nakit koji posjeduje. Željelo se ovim građanskim portretom 19. stoljeća pokazati njezin status, ima se novca za nakit, dobru odjeću i za naručiti portret. Kosa joj je počešljana u punđu, u kosi je također nakit, gleda u stranu.

Kao prodavatelj slike, u katalogu aukcije navodi se privatni kolekcionar iz Njemačke, no ne zna se njegovo ime. Aukcijske kuće u pravilu drže imena kupca tajnim, osim ako drugačije nije naznačeno, odnosno ako kupac eksplicitno ne želi da se njegovo ime zna. Slika se u povijesti do sada spomenula samo jednom, kada kći portretirane Julije Viole Burnett piše Smithsonianu da se netko, stanoviti John Franklin, raspitivao za nju.

Dimitra Reimüller, kustosica iz Dorotheuma, o slici je uoči nadolazeće aukcije zapisala: “Jedan je to od sedam portreta obitelji Dunphy koje je naslikao Bukovac tijekom života u San Franciscu, i prije ove aukcije smatrao se izgubljenim. Mlada djevojka nosi raskošan nakit koji svjedoči o njezinoj pripadnosti višoj srednjoj klasi. Visok nivo izvedbe ovog portreta ne umanjuje nimalo činjenica da je Bukovac naslikao rad u trenutku kada nema umjetničku naobrazbu. Dapače, fina je izvedba detalja još impresivnija upravo radi te činjenice da je bio samouk dok djelo nastaje”.

Slika je nastala rane 1876. godine, kad Bukovac stvara, dakle, pod prezimenom Faggioni. Momak je to od dvadeset jednu godinu, kojeg je život u tom trenutku nakon brojnih putovanja doveo u San Francisco. Tu noću radi u kavani Sinjanina Tripala, a danju slika u svojem skučenom sobičku. Još nema nikakve slikarske, pa ni opće naobrazbe.

Međutim, riječima Vere Kružić Uchytil, autorice Bukovčeve monografije, tek se u San Franciscu može govoriti o njegovim prvim ozbiljnim pokušajima da se bavi slikarstvom. Počinje za novce izrađivati naručene portrete, u početku tako da fotograf camerom obscurom projicira na platno likove u prirodnoj veličini. Bukovac bi zabilježio njihove konture, a kasnije ih po sjećanju izradio u boji. Malo po malo sve mu bolje ide. Napušta Tripala i počinje živjeti od slikarstva, oslanjajući se na marljivost i prirođeni talent. Postupno napreduje i njegov rad biva zapažen.

Bogati mecene

U doba kada je naslikao djevojku, koja je kao i on u svojim ranim dvadesetim godinama, možda i koju godinu mlađa, Bukovac je već dvije godine u San Franciscu. Tamo prve narudžbe dobiva od Isaaka Lustiga, Austrijanca s dobrim vezama, koji je prepoznao talent mladog umjetnika. Zahvaljujući prijateljstvu s Lustigom, počinje portretirati bogate trgovce i njihove obitelji, pa je tako nastala i ova slika. No, snalažljivi se Bukovac snalazio na razne načine.

Primjerice, iste godine naslikao je rad “Brijačev otac”. Lik zanimljivog starca rađen je po fotografiji, a kako se može pročitati u Bukovčevoj autobiografiji “Moj život”, ta je slika bila “izložena u brijačnici i donijela mu je mnoge nove mušterije”. Jedna od mušterija bio je i otac Julije, protagonistice slike koja se prodaje u Beču

Dug od 20 dolara

U autobiografiji ovako opisuje godinu 1876., kada je nastala slika koja se prodaje: “Prvi moj pokrovitelj bijaše brijač, on me preporučio svojim mušterijama, pa da me nekako osokoli, naruči mi portret svog pokojnog oca”. Ponudio mu je dvadeset dolara (koje mu nije isplatio), da pokojnog mu oca naslika po fotografiji. “S portretom sam se dugo mučio, dok je napokon brijač bio zadovoljan s mojim djelom. Reče, da je sličnost pogođena, a to isto potvrdi i neki njegov stariji klijent, koji je dobro znao starog mu oca.

Taj isti gospodin kasnije me posjetio i naručio portrete za čitavu obitelj. Bilo ih je ravno sedam, a svaka slika po 25 dolara. Poveo sam ih kod jednog poznatog mi fotografa i na moje platno s camerom obscurom projektirao njihove likove, u prirodnoj veličini. Zabilježih konture dotičnih osoba, a kasnije sam ih iz pameti slikao”. U autobiografiji slikovito opisuje i skroman sobičak u kojemu je živio i slika. Naziv je tog poglavlja u kojemu opisuje nastanak portreta, “Napokon slikar”.

Inače, uz sliku i nadolazeću aukciju spomenuta kustosica Dorotheuma opisuje i rane, avanturističke godine ovog umjetnika, “bile su pune avantura, toliko neobičnih da se ponekad čini kao da dolaze iz fikcije. Crtati je počeo u mornarici, po svoj prilici tetovaže na rukama mornara. Godine 1873. odlazi u Peru, gdje dobiva svoju prvu narudžbu, slikao je figure na vlaku. Pružilo mu je to malo zadovoljstva, pa naposljetku odlazi u San Francisco”. Ostalo je povijest.

Početna cijena od 30 tisuća eura mogla bi na kraju biti deset puta veća

Što se tiče Bukovca, njegova se platna dobro prodaju i doma i vani. Slika “Fantasie” koju je svojedobno ponudio na aukciji Art Salon Zagreb, prodana je za 58 tisuća eura, a Bukovčeve su slike znale doseći i 150 tisuća eura. Prilikom Bukovčeve praške izložbe, svojedobno, Igor Zidić, kustos, procijenio je da bi slika “Krist na odru” koja se nalazila u vlasništvu Nadana Vidoševića, na tržištu umjetnina mogla doseći i 300 tisuća funti, kako je rekao medijima.

Bukovčeve su slike konzervativno ulaganje, i najbolje prolazi kod domaćih kolekcionara, koji u pravilu, osim rijetkih iznimaka, češće kupuju autore moderne od onih suvremenih. Potražnja za djelima cavtatskog slikara, iako je dugo poživio i bio je plodan, bila je u jednom trenu takva da su se u Pragu na crnom tržištu umjetnina pojavile radionice specijalizirane isključivo za lažne Bukovce.

Osim Bukovca, na tržištu umjetnina dobro kotiraju i Julije Knifer, njegova je slika “Kompozicija no. 12” na aukciji, također u bečkom Dorotheumu, gdje se sada prodaje rad i cavtatskog umjetnika, prodana za 161.000 eura i tako postala najskuplja u povijesti prodana slika suvremenog hrvatskog umjetnika. Djela Ivana Meštrovića znaju prijeći i 300 tisuća eura. Podsjetimo da je prošle godine skulptura “Napuštena” izvorno procijenjena na puno manje od 30 do 50 tisuća eura, prodana na aukciji u pariškom Christie’su za 336 tisuća eura, za deset puta višu cijenu.

U ponudi je i prizor marine Mencija Clementa Crnčića, cijena: 15 tisuća eura

Inače, na istoj će se aukciji naći i prizor marine s potpisom Mencija Clementa Crnčića, dimenzija 50 puta 73 centimetara, procijenjena na 10 do 15 tisuća eura. Kako nam kaže jedna zagrebačka galeristica: “Crnčićeve marine tradicionalno se dobro prodaju u Dorotheumu. Ovdašnji trgovci umjetnina i galeristi čak misle da se u Beču postižu bolje cijene nego u Zagrebu. Moguće su kupci ljudi našeg podrijetla koji žive izvan Hrvatske”.

Osim hrvatskih autora, od highlighta su i djela venecijanskih majstora, Carla i Giovannija Grubasa, koji slikaju uglavnom motive 19. stoljeća u Veneciji, i dobro prolaze među kolekcionarima, potom Antonietta Brandeis, češka slikarica koja također radi talijanske pejzaže, djela Antonija Fontanesa i mnogih drugih. Neka od djela Carla Grubasa, primjerice, imaju početnu cijenu i 150 tisuća eura. (Patricia Kiš)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. listopad 2021 19:35