U Kneževoj palači u Zadru idući se tjedan otvara izložba koja će hrvatskoj publici prvi put predstaviti umjetničko blago iz Palače Madama u Torinu. A riječ je o nekim od najvrednijih predmeta iz područja primijenjenih umjetnosti u Europi nastalih u periodu od srednjega vijeka pa do kasnog 18. stoljeća poput predmeta od murano stakla, venecijanskih emajliranih bakrenih predmeta, renesansnih brončanih skulptura iz Veneta, lombardskog kovanog željeza, majolike iz središnje Italije, porculana iz Doccie, Vezzija, Cozzija i Napulja, tekstila i čipke, slonovače, rezbarenog drva i ukrasnih knjižnih uveza.
Posebno se ističe rad "Bičevanje Krista" iz 17. stoljeća majstorski izveden u crvenom koralju, zatim brončani kipić akrobata iz 16. stoljeća u neobičnoj i šaljivoj pozi te raskošno uzglavlje s prikazom bijega u Egipat od drva, bjelokosti, koralja, pozlaćenog bakra, stakla i bisera.
Palazzo Madama otvoren je 4. lipnja 1863. kao muzej primijenjene umjetnosti, a njegova zbirka nastala je u doba velikih promjena kada je primarna potreba bila prikupiti i očuvati nacionalno blago i arheološke nalaze kojih je bilo sve više. Istovremeno se ubrzano razvio zasebni odjel posvećen povijesti rada, koji je, po uzoru na veliki muzej South Kensington u Londonu (danas Victoria and Albert Museum), nastojao ilustrirati povijest primijenjenih umjetnosti te izloženim artefaktima poslužiti umjetnicima i obrtnicima kao inspiracija.
"Riječ je uistinu o umjetničkoj baštini velike vrijednosti i velike privlačnosti, koja svjedoči o talentu i vještini ruku talijanskih umjetnika-obrtnika koji su svojom proizvodnjom, na čelu svojih radionica i manufaktura, tijekom stoljeća bili majstori ukusa", kaže Gian Luca Borghese, ravnatelj Talijanskog instituta za kulturu, organizatora izložbe, do koje je došlo zahvaljujući kulturnoj diplomaciji, vezama koje je, napominje, uspostavio zagrebački Muzej za umjetnost i obrt, gdje je izložba prvotno i planirana, s torinskim muzejom odnosno njegovim ravnateljem Giovannijem Carlom Federicom Villom, koji je ujedno njezin autor.
Ova je izložba, tumači Villa, svojevrsna "posveta vrhunskom talijanskom stilu kojem se divi cijeli svijet zbog savršenstva koncepta i tehnika izrade luksuznih predmeta, usvojenih tijekom niza stoljeća u službi dvora i trgovine". Villa je, inače, izložbu osmislio posebno za prostor Narodnog muzeja Zadar u dijalogu s njegovim zbirkama, tako da svaka pojedina sala predstavlja jedan umjetnički oblikovan materijal, kako bi dao puni uvid u vještinu i umijeće talijanskih obrtnika i umjetnika, dajući istovremeno posjetiteljima uvid u početak renesanse začet na srednjovjekovnim ishodima i na baroku raširenom na europskoj razini. Nakon prve sale i povijesti bjelokosti - od trgovačkih puteva, srednjovjekovne upotrebe i tehnika do radionica u kojima se obrađivala, u razdoblju koje se proteže od romaničkih bjelokosti u južnoj Italiji, preko radionice Embriachi u Veneciji pa sve do renesansne tokarene bjelokosti i asimetrične virtuoznosti baroka - prelazi se na teme intarzije, mikroskulpture i intarziranog namještaja, te gema, kameja i staklene paste između srednjeg vijeka i neoklasicizma. Na istu su vremensku os smješteni i uvezi, a zatim i povijest majolike. Prelazi se, zatim na porculan, i to kroz priče o manufakturi Vezzi u Veneciji i Ginori u Docci. Naposljetku dolazi velika tema veza i tekstila kako bi se naglasila činjenica da su u srednjem vijeku u Europi vez smatrali jednom od najdragocjenijih vrsta umjetnosti. Donosi se i prikaz vezova u svili i zlatu, nastalih između 15. i 16. stoljeća u radionicama u Veneciji, u Milanu gdje djeluje obitelj Sforza, zatim u Genovi, Rimu, Napulju, Palermu, gdje su plemićki i prelatski dvorovi te bogata trgovačka aristokracija svojim narudžbama potpomagali proizvodnju umjetničkih i luksuznih predmeta. Izložba završava predstavljanjem pojedinih tkanina odabranih iz kolekcija baršuna, koje pokrivaju sedam stoljeća povijesti, te čiji je značajan dio bio izložen na Izložbi tkanina i čipki organiziranoj u Rimu 1887. godine.
A prema riječima Hrvoja Perice, kustosa izložbe iz Muzeja grada Zadra, koncepcija postava uvjetovana je težnjom za što jasnijom komunikacijom, odnosno uspostavljanjem svojevrsnog dijaloga s ambijentalnim postavom Šest salonskih priča na pianu nobile u Kneževoj palači.
"Ideja je prikazati jasnu dihotomiju u pristupu oblikovanja djela umjetničkog obrta pijemontske likovne baštine koja gotovo uopće nije zastupljena na zadarskom području spram one pod direktnim utjecajem venecijanskog i kasnije austrijskog kulturnog kruga koju poznamo i prezentiramo u vlastitom postavu. Izložba je koncipirana tako da odražava ukupno bogatstvo ambijentalnog postava Narodnog muzeja Zadar, a prezentirane brončane statue, porculan, stilski namještaj, tkanine i čipke u dijalogu tradicionalnog i suvremenog, poznatog i nepoznatog, sinergijski se spajaju u jednu cjelinu."
Perica međutim podsjeća da za razliku od Palazzo Madama, gdje u izložbenom smislu možemo pratiti neprekinuti povijesni slijed, Kneževa palača je prostor koji je kroz stoljeća doživio više ratnih razaranja, a posebno je velika oštećenja pretrpjela tijekom bombardiranja 1991. godine.
"Kneževa palača vjerojatno je imala svoj originalni inventar u smislu predmeta umjetničkog obrta i namještaja koji se nije sačuvao. Predmeti koji se nalaze izloženi u svečanim salonima prvoga kata sakupljani su iz ruševina nakon Drugog svjetskog rata i otkupima eksponata vezanih za povijest samoga grada. Godine 2017. novoobnovljeni prostor Kneževe palače postaje, uz druge sadržaje, i izložbeni prostor Narodnog muzeja Zadar. Ideja koncepta Šest salonskih priča bila je povezati prostor Kneževe palače s fundusom koji je godinama prikupljan i skladišten u depoima muzeja."
Izložba "Il mestiere delle arti in Italia. Capolavori da Palazzo Madama di Torino" može se pogledati od 2. ožujka do 21. svibnja.