Kada su početkom prošle godine u javnosti predstavljene neke od smjernica novog programa za kulturu Europske Unije koji je u svom nazivu promicao termin kreativna industrija, mnogi su se od umjetnika i umjetničkih organizacija pitali - može li se umjetnost uopće svesti pod termin industrije i hoće li time svi oni čija se djela ne mogu nazivati proizvodima i ne mogu izravno konkurirati na tržištu, zvalo se ono i kulturnim, biti isključena iz financijske potpore. Razvijale su se polemike o tome koliko kulturna industrija koketira s komercijalnim sadržajima i ne podrazumijeva li ona zapravo mnogo veći postotak samofinanciranja od očekivanih i do sada uobičajenih javnih potpora.
Program iz studenog
U toj borbi najugroženijim se osjećalo kazalište. U svojim najboljim primjerima, onim nekomercijalnima, ono se nikada i nigdje nije interpretiralo kao dio industrije, pa makar se ona nazivala i kreativnom.
Nekoliko mjeseci poslije, točnije u studenome prošle godine, slijedeći primjedbe umjetnika, Europska komisija predlaže novi program za kulturne i audiovizualne projekte, sada pod nazivom Kreativna Europa za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Za razliku od prijašnjeg programa (2007.- 2013.) koji je podržavao isključivo kulturne projekte (temeljene na zajedničkome kulturnom naslijeđu i razvoju suradnje), novi program povezuje tri naizgled srodna i već postojeća programa - Kulturu, Medije i Medije Mundus, odnosno sektore u kojima su povezani i kultura i mediji. Cilj je pomoći razvoju one kulturne politike koja prelazi granice (istodobno i one geografske i one estetske), ponuditi informacije i pristupe financiranju kroz nove kulturne i kreativne sektore financiranja koji bi, primjerice, omogućili garanciju bankama za zajmove namijenjene organizacijama u kulturi.
Europska komisija predložila je budžet za Kreativnu Europu od 1,8 milijardi eura, što je 37% više od budžeta dosadašnjeg programa za kulturu.
Mobilnost umjetnika
Prijedlog Europske komisije temelji se na rezultatima istraživanja, studija i konzultacije tijekom proteklih nekoliko godina i snažno je koncentriran na predstavljanje najboljih europskih vrijednosti. Njegova je želja promicati kulturnu i jezičnu različitost te ih prilagoditi svim izazovima s kojima se suočavamo u prijetećem vremenu globalizacije i digitalizacije. Konkretno, taj će program financirati međunarodna gostovanja, događanja i izložbe, kruženje europske literature i ono što se ističe prioritetom, a to je traganje za novom publikom, odnosno razvijanje što većeg interesa građana za europsku kulturu. On će istodobno podupirati mobilnost umjetnika u Europi, ali i omogućiti umjetnicima da svoju karijeru razvijaju izvan svojih zemalja i kulturnih krugova.
Platforma za talente
Podržavat će i daljnju suradnju između umjetnika i kulturnih organizacija iz različitih europskih zemalja, te prijevode književnih djela, no promovirat će i takozvanu Europsku platformu za razvoj talenata i stimulirati razmjenu umjetnika i njihovih djela sa širokim opsegom učinaka. Napokon, Kreativna Europa financirat će specifične programe koji upravo potiču vidljivost bogatstva i različitosti europskih kultura, interkulturalni dijalog i međusobno razumijevanje kao što su Europska kulturna nagrada, Europska kulturna baština i Europska prijestolnica kulture.
U očekivanjima Europske komisije nižu se impresivne brojke što bi trebale pratiti Kreativnu Europu. Tijekom sedam godina (od 2014. do 2020.) u taj bi se program trebalo uključiti i poduprijeti ga 8000 kulturnih organizacija i oko 300.000 umjetnika, profesionalaca u kulturi kojima će upravo kroz međunarodne projekte biti omogućeno razvijanje karijere u gotovo svim dijelovima Europe. Program će također pomoći u prijevodima oko 5500 knjiga, a očekuje će da će kroz aktivnosti okupljanja nove publike u konačnici 100 milijuna ljudi moći pratiti projekte financirane tim programom. Samo u primjerima europskog filma očekuje se nastavak onog razvoja o kojem svjedoče rezultati prijašnjeg programa.
Rasprave o novcu
Upravo zbog podrške EU udio europskog filma u kinorepertoarima je od 36% 1989. do 54% 2009. godine, a samo mreža Europski kino obuhvaća 2000 nezavisnih kina u 32 europske zemlje, te je privukla 59 milijuna gledatelja u 475 europskih gradova. S druge, pak, strane Europska kazališna konvencija danas okuplja 43 repertoarna kazališta koja godišnje prikažu čak 16.000 predstava za 8 milijuna gledatelja, i to na dvadesetak jezika.
Program Kreativna Europa mora biti prije svega prepoznat i podržan u vladama zemalja članica EU, a potom u Europskom parlamentu. Njegova primjena započela bi 1. siječnja 2014. godine. No, već se ovih dana u Europi o njemu organiziraju rasprave i čuju polemični tonovi.
Zarađuje više od drugih
Prije svega usmjereni su prema razdiobi sredstava unutar programa u kojem je najavljeno da će 30% (500 milijuna eura) pripasti kulturi, 55% (900 milijuna eura) audiovizualnim medijima i 15% (270 milijuna eura) biti razdijeljeno između ta dva sektora. Osnovna je bojazan da će sektor Medija potpuno prevladati unutar programa te da će sva sredstava biti usmjerena audiovizualnoj umjetnosti, koja je u jednom segmentu već komercijalizirana te u startu, osim što podrazumijeva veće financijske potrebe, i sama se promovira i zarađuje na tržištu mnogo više od ostalih umjetnosti.
Mogućnosti za nas
Iako su ishodi tih primjedaba i polemika još neizvjesni, kao i to hoće li program biti podržan u najavljenu opsegu s fascinantnih 1,8 milijardi eura, on će svakako ponuditi umjetnicima mogućnost većeg povezivanja, razmjene, razvijanja vlastitih karijera i zajedničkih projekata. Za hrvatske umjetnika i umjetničke organizacije, od kojih su neki već bili uključeni i financirani sredstvima iz prijašnjeg programa za kulturu, Kreativna Europa svakako otvara nove mogućnosti za čvršće povezivanje s europskim partnerima i organizacijama u kreiranju onih djela koje svojim vrijednostima ulaze u kontekst europske kulture. Dapače, čini se da novi program olakašava mobilnost umjetnika u Europi, njihov profesionalni udio u stvaranju jedinstvene slike europske kulture koja se poziva na različitosti i uvažava načela ravnopravnog dijaloga. Takva je Europa nedvojbeno dužna prepoznati razliku između komercijalne umjetnosti i one druge kojoj je nužno potrebna financijska potpora kako bi održala svoju nezavisnost od dikatata tržišta u vremenu čija ekonomska nesigurnost ostavlja prostor za najrazličitije scenarije, pa i one danas vrlo popularne, katastrofične u proricanju budućnosti europske (ne)kulture.