PRONAĐENA UMJETNINA

Filmska sudbina skulpture iz filma ‘Tereza 37‘: Izgubljeni Vasko Lipovac pronađen nakon 45 godina

scena iz filma 'Tereza 37' u kojoj se vidi replika skulpture Vaska Lipovca
Skulptura je otišla na izložbu u Karlovcu i otad joj se gubio svaki trag. A cijelo vrijeme ležala je u MSU zapakirana u kutijama

Glumica Lana Barić odrasla je u Splitu III, u Ulici Braće Borozan, danas Šime Ljubića, stan je tamo koji je njezina obitelj naslijedila od bake. Urbanizam ovog splitskog kvarta obilježio je njezino djetinjstvo. U ovaj se kvart vratila u filmu redatelja Danila Šerbedžije, "Tereza 37", u kojemu je ona scenaristica i glavna glumica. Priča je to, podsjetimo, o Terezi, ženi koja ima trideset sedam godina, koliko ih se i implicira u naslovu filma, od čega je deset u braku s pomorcem Markom. Nakon nekoliko spontanih pobačaja, liječnik ju je pokušao razonoditi našalivši se da bi možda trebala promijeniti partnera. Potaknuta primjedbom, Tereza počne preispitivati svoj život i brak te konačno odlučuje okrenuti novi list.

Film je na Pula film festivalu osvojio šest Zlatnih arena, uključujući one za najbolji film u cjelini i režiju, a sada se može pogledati i u sklopu Zagreb film festivala koji je ove, osamnaeste godine po redu, u online izdanju. Na www.kinoeuropa.hr, film se može pogledati do utorka do 18 sati.

Rekonstrukcija

U jednoj sceni u filmu Lana Barić u ulozi Tereze sjedi s prijateljicom na klupi u kvartu, a iza se jasno vidi skulptura Vaska Lipovca koje danas nema tamo. Kako se ova plavo-crvena apstraktna skulptura donedavno smatrala izgubljenom, za film su je rekonstruirali. Međutim, nizom gotovo filmskih okolnosti, skulptura je ovih dana pronađena, nakon gotovo pola stoljeća, koliko se nije znalo gdje je. Glumica je tako napisala na društvenim mrežama: "Znate onu izgubljenu skulpturu Vaska Lipovca koja je samo jedan dan bila postavljena na dnu tadašnje ulice Braće Borozan 1974., ulice u kojoj sam odrasla, i koju smo reproducirali za film uz pomoć obitelji Lipovac? Prije nekoliko dana, nakon 45 godina, pronađen je original, uz pomoć Muzeja za suvremenu umjetnost u Zagrebu".

Glumica je tom prigodom pokrenula i inicijativu: "Sretna sam kao malo dijete i nadam se da će Grad Split imati dovoljno sluha vratiti je tamo gdje pripada, na dnu današnje Ljubićeve, moje ulice".

image
Lana Barić
Berislava Picek/ CROPIX

Skulptura je to koju je Lipovac osmislio za javni prostor Splita III, gdje je bila i postavljena na jedan dan 1974. godine. Odmah zatim odlazi na izložbu u Karlovac, u organizaciji tadašnje Galerije suvremene umjetnosti iz Zagreba, danas Muzeja suvremene umjetnosti. U Karlovcu je bila izložena u sklopu izložbe "Plastex art" koju su priredili Božo Beck i Davor Matičević. Na jednoj se fotografiji vidi izložena i na Zagrebačkom velesajmu. Nakon toga joj se gubi svaki trag.

Slučajni pronalazak

Lana Barić skulpturu je prvo ugledala na jednoj fotografiji na internetu: "Ja sam se rodila nakon što je skulptura bila postavljena na taj jedan dan, pitala sam mamu, ni ona se nije sjećala. Odlučili smo napraviti repliku skulpture za film, što nije bilo niti lako, niti jeftino. Nekako sam se, kada sam promatrala tu skulpturu na fotografijama, osjetila zakinutom što nisam imala prilike odrastati uz nju, osjećala sam kao da mi pripada. To je skulptura koja može biti u sjajnoj interakciji s djecom. A na drugom kraju se ulice nalazi vrtić", kaže glumica i scenaristica.

A slučajan pronalazak skulpture, tumači dalje naša sugovornica, nadišao je film, postao je priča za sebe: "Da je skulptura pronađena, javio mi je Mario Lipovac. Kada sam čula vijesti, bilo mi je sve to nevjerojatno, način na koji su se stvari poklopile".

image
Vasko Lipovac
Jakov Prkic/CROPIX

Mario Lipovac, koji se brine o očevom naslijeđu, o pronalasku je skulpture saznao od restauratorice Mirte Pavić koja je na čelu Odjela zaštite i restauracije Muzeja suvremene umjetnosti: "Nakon izložbe u Karlovcu, skulptura nije vraćena natrag i nekako smo vjerovali da je rastavljena u skladištu, da je propala. Moj je otac ovu skulpturu od pleksiglasa napravio samoinicijativno, sam je i pokrio trošak. Dao je i mogućnost da se ova modularna skulptura trajno ostavi u prostoru, da se prostor tako oplemeni. No to se nije dogodilo. Oživljena u filmu, pružila je jednu alternativnu povijest Splita. Drago mi je da je pronađena u MSU, u originalnim kutijama u kojima je bila zapakirana, jer se tako nije oštetila".

Ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti Snježana Pintarić, pak, govori: "Naša voditeljica restauratorske radionice Mirta Pavić predaje i na Akademiji u Splitu, i ona ju je pronašla. Po ovu skulpturu vlasnici nisu došli, nismo imali nikakve papire za nju. Sada znamo tko je vlasnik, i skulpturu ćemo vratiti".

Restauratorica Mirta Pavić o pronalasku govori: "To je jedna od onih situacija u životu kada se, naprosto, sve stvari poklope. Jedna od mojih studentica je u Splitu za temu diplomskog rada imala prijedloge javnih plastika u prostoru, i tada sam prvi put vidjela tu skulpturu. U 'karantenu', kako nazivamo dio skladišta muzeja u kojemu su umjetnine za koje se ne zna čije su, rijetko ulazim, možda jednom u pet godina. Ušla sam zapravo tražeći nešto drugo. No, čim sam ugledala ovu crvenu i plavu skulpturu, shvatila sam da je to taj Lipovčev rad. Uz pomoć ravnateljice, pronašla sam prepisku između tadašnjeg ravnatelja Dade Matičevića i Vaska Lipovca. Skulptura od 1975. godine stoji u sanducima".

Masovno stanovanje

Počeci Lipovčeve javne skulpture vezuju se uz Dinka Kovačića, jednog od arhitekata na projektu Split 3, koji ga zove na suradnju. Sprijateljili su se pa je Lipovac i autor skulptura ptica u Kovačićevoj vikendici u Ražnju. Surađivali su i na Ekonomskom fakultetu, a u jednom mi je intervjuu, prisjećajući se Lipovca, Kovačić rekao: "Meni se sviđalo njegovo djelovanje, to što proizvodi radost. U Splitu bi danas trebalo biti puno više njegovih skulptura".

U sklopu najvažnijeg urbanističkog poslijeratnog projekta Split 3 Dinko Kovačić je s Mihajlom Zorićem projektirao Ulicu Šime Ljubića. Ta je ulica početkom 70-ih godina osvojila sve važne nagrade: i Zagrebačkog salona, i Borbinu, i Vladimira Nazora. Način na koji su riješili masovno stanovanje oduševio je i stanovnike koji su se uselili u tu ulicu i kolege iz struke.

Split 3 označio je početak gradnje čak nove trećine stambenog prostora u gradu u koji su se radi neprekidne potražnje za radnicima novi stanovnici doseljavali svakodnevno. Arhitekti i urbanisti željeli su vratiti bliskost susjeda, projektirati naselje koje će poticati druženje. Bilo je to doba odmaka od neposredne poslijeratne ubrzane gradnje i jednoličnih zgrada. Smatralo se da je ono što je dotad sagrađeno sivo, da se grade spavaonice. Split 3 pružio je novo lice arhitekture.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. listopad 2021 17:21