Tolika lavina kritika kolika je krenula na mladog kritičara Feđu Gavrilovića nakon objave njegove koncepcije za Salon mladih, čiji je ovogodišnji izbornik, nije se prije toga dugi niz godina sručila na nečija kustoska leđa. Posve sam razumjela kritičare. I meni su, u najmanju ruku, bile daleke i iskreno rečeno posve nesimpatične rečenice poput: “Tema je ovogodišnjeg Salona mladih sukob trendovske pomodnosti i izvorne suvremene umjetnosti, koja ne bježi od vještine i samosvrhovitosti, koji se danas često odbacuju kao puki ‘tehnicizam’”. Pritom se još pozivao na Miroslava Krležu, koji je imao, blago rečeno, tradicionalan stav prema umjetnosti. No, agresija koja je uslijedila nagnala me da pokušam razumjeti i Gavrilovićevu stranu.
Ponavljaju se imena
Dva mjeseca ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....