Vjerojatno je to jedna od posljednih fotografija secesijske vile Peroš na zagrebačkom Ribnjaku prije nego što je nepovratno srušena. Bez krova je, razbijenih prozora, no na toj crno -bijeloj fotografiji izrazitih kontrasta i tako krhka, na rubu smrti - još uvijek je ljepotica. No, na prvi pogled i da nije tog grafita na susjednoj zgradi u lijevom kutu snimke, moglo bi se pomisliti da je fotografija izvađena iz nekog arhiva, i da datira negdje iz polovice 19. stoljeća kada su fotografije nastajale sporo, složenim kemijskim procesima na staklenim pločama.
Ova fotografija je ipak nastala u 21. stoljeću i njezin autor je Robert Gojević, umjetnički fotograf koji se proslavio svojim fotografijama koje snima i izrađuje fotografskom tehnikom koja datira iz polovice 19. stoljeća. Gojevića smo podrobnije upoznali upravo preko njegovih portreta - serije fotografija hrvatskih književnika, glumaca, dizajnera, kolega fotografa izrađenih u tehnici ambrotipije. Ti portreti posebno su upečatljivi jer kontrasti na snimci intenzivni su i snažno dolaze do izražaja. Svaka fotografija zahtjeva dobru pripremu, sam proces njezine izrade dugotrajan je i zahtjevan. Ovaj fotografski majstor sam "mućka" tekućinu potrebnu za nastavak ovakvih fotografija a snima arhivskim aparatima, starim više od 100 godina.
Ciklus svojih zagrebačkih fotografija ovaj autor nazvao je "Stari Zagreb - grad koji nestaje". "Nastojim fotografirati one dijelove grada koji nepovratno nestaju. To su stare kuće, stepenice, poneka ograda, sve ono što ima neku staru patinu", kaže Gojević te pojašnjava kako to moraju biti takva mjesta na kojima može biti neometan sa svojom starinskom foto opremom. "Ali takvih je mjesta sve manje. Zagreb se guši od ljudi i prometa. Postoje prekrasna mjesta na Gornjem gradu ali nedostupna. A nema nikakvog smisla fotografirati stara zdanja fotografskom tehnikom iz 1851. godine na kojima se vide automobili, klima uređaji, suvremene reklame."
Ali ponekad upravo takve fotografije - na kojima se sudara staro i novo imaju poseban šarm. Poput snimke stare kuće na adresi Svetice 40. koja je okružena relativno novim stambenim zgradama i koja je, recimo to tako, postala slavna nakon što su je počeli uspoređivati s kućom tvrdoglavog starca iz dugometražnog animiranog filma "Nebesa".
Najupečatljivije starinske fotografije Zagreba upravo su one snimljene na Gornjem gradu pa je tako Gojević skriven iza plahte svog velikog fotoaparata, precizno i nostalgično ulovio i vrata u Ulici Pavla Rittera Vitezovića, a kao da je snimljena u 19. stoljeću djeluje kuća Krmelić-Jelić, u Mesničkoj ulici na broju 16, koja je jedna od najvećih i najcjelovitije sačuvanih gradskih kuća iz 18. stoljeća.
Kao da to ide jedno s drugim, da čovjek koji na životu pokušava održati fotografsku tehniku snimanja koja se odavno već ne koristi - osim petstotinjak entuzijasta u cijelome svijet - pokušava uloviti svijet koji nestaje. I to Gojević potvrđuje: "Uz prakticiranje fotografskog procesa mokre kolodijske ploče u neku ruku ide i svojevrstan pogled na život i ono što me okružuje. Teško je tako biti ravnodušan na nestanak obrta ili zanemarivanje povijesne baštine", priča Gojević naglašavajući kako on snima Zagreb koji još postoji ali ga nema tko održati u životu. "Nema više obrtnika ni njihova umijeća i znanja kojim bi se spasilo ono što nestaje", kaže ovaj unikatni fotograf koji je svoj zagrebački projekt posvetio fotografskim pionirima Ludwigu Schwoiseru i Julius Hühnu.
A zahtjevni fotografski proces kojim se bavi opisuje na sljedeći način: "Fotografirati na ovakav način osjetljivo je, sporo, kompleksno i doista teško jer mi je potreban pun automobil opreme. Kompleksnost takvog rada vjerojatno je i razlog što na prste možemo izbrojati sačuvane fotografije Zagreba iz sredine 19. stoljeća. Iako je u Zagrebu u to doba bilo relativno mnogo fotografa s obzirom na broj stanovnika, samo su rijetki snimali izvan svog ateliera", objašnjava ovaj fotografski entuzijast koji je toliko dosljedan u očuvanju starog obrta da sve ručno sam izrađuje. Pa tako kaže da se na neki način osjeća kao da je zbog vlastitog odabira tehnike i načina rada u poziciji naših fotografskih pionira.
Do sada je Robert Gojević snimio tridesetak fotografija Zagreba i kaže da ne zna koliko će se još "zadržati" na ovom projektu. Plan mu je objaviti knjigu zagrebačkih fotografija u koju planira uključiti i fotografije Maksimira koje je snimio u sklopu projekta posvećenom prvom velikom zagrebačkom fotografu Ivanu Standlu.