Motivi ciklusa “Nekada bilo” ruine su nekada važnih mjesta bivše Jugoslavije, kupalište u Kuparima, Bakićev spomenik na Petrovoj gori, aerodrom Željava... Koja je početna ideja?
Nastala je zbog nepostojanja kritičke povijesne i vizualne dokumentacije razdoblja.
Riječ je o kompleksnom i mom najzrelijem projektu.
Kako ste odabrali lokacije?
Na početku sam ih tražio usmenom predajom, ispitivanjem očeva, majki, baka, djedova, susjeda o sjećanjima iz doba služenja JNA jer sam imao šturi uvid u postojanje određenih objekata s obzirom na to da je većina građena u tajnosti i javnosti nedostupna. Dvije sam godine istraživao razne arhive te sam uspio prikupiti impozantnu građu na osnovi koje sam povezao objekte u cjelinu kako bih prikazao cjelokupnu infrastrukturu te velebne mašinerije.
Radovi su izloženi u Derbyju u Velikoj Britaniji, na Format Festivalu. Kako je došlo do vašeg sudjelovanja na izložbi?
Ovogodišnja tema festivala je”Stanište” i smatrao sam da se moj projekt temom dobro uklapa. Od ukupno 1200 prijava iz cijelog svijeta, odabran sam za izložbu finalista uz još devetnaest projekata.
Uz vaš rad izlaže i npr. Martin Parr. Koliko vam to znači?
Sama fizička prisutnost jednog tako velikog autora na festivalu je velika stvar, a kada se taj isti nađe ispred tvog rada, tada se ostvari ozbiljno umjetničko samopropitivanje. To je prvi ozbiljan “reality check” unutar kojeg spoznaš jesi li na pravom putu.
Na skupnoj izložbi u MSU izlažete ciklus palmi uvezenih iz Kine i postavljenih na mjesta u Dalmaciji gdje su prethodne palme uništene...
Ciklus “Umiruće” nastao je tijekom fotografiranja serije “Grad” unutar koje propitujem identitet Dubrovnika, a kako su se u tom razdoblju palme u gradu masovno počele sušiti, morao sam to dokumentirati. Tako stravičan prizor nemoguće je ignorirati, tim gore ako si poput mene odrastao s tim stablima i znaš točno svako napamet...