Hrvoje Zalukar fotograf je atipičnog stila i jedinstvene osobnosti, koji brkove nosi već 12 godina.
Ovog magistra umjetnosti vjerojatno ste već vidjeli, iako toga možda niste bili svjesni – on je spavajući Guliver s gigantskog murala na zagrebačkoj Opatovini, koji su napravili Boris Bare i Dominik Vuković. A to je tek kap u moru zanimljivih fakata o njemu. Fotografira, među ostalim, aktove na tržnici Dolac usred bijela dana, a u subotu u Cabu u Ilici predstavlja svoju novu knjigu “Šezdesdevetka - Tijek misli malog Zagia”, koja je zapravo zbirka njegovih Facebook statusa posljednje tri godine.
Statusi kao poezija
Riječ je o drugoj knjizi njegovih statusa, prvu je predstavio 2015. te je popratio izložbom na istu temu u galeriji Greta. Svoje statuse prezentira kao poeziju, a nova knjiga, odnosno knjižica (radi se o džepnom izdanju), dolazi u dva dijela, od kojih svaki ima petstotinjak stranica. Vrijedi pravilo – status po stranici.
- Riječ je instantnim mislima, a koje odmah javno pišem na svoj profil, bez cenzure. To su teze pune sarkazma, humora i istine. Ponekad je to vic koji sam čuo, možda citat iz knjige koji me zabavio. Ukratko, sve što mi zapne za oko i prođe kroz um – govori nam Zalukar, kojega zovi i Zagi.
Svoje djelo naziva “enciklopedijom zajebancije”, no značenje njegovih aforizama često ima i dublju dimenziju. - Za mene je zajebancija najozbiljnija stvar na svijetu. U ovom sirovom životu ona je zapravo jedino što nam preostaje. Pozitiva i ludost. Koncept je knjižice da ti stane u džep jakne pa je svaki put kad si tužan ili frustriran izvadiš i pročitaš nekoliko stranica te instantno postaješ sretan. To je knjižica koja te oraspoloži i moraš je imati.
Pogotovo ako si Hrvat koji sere po svemu i konstantno je nezadovoljan i ljubomoran – tumači fotograf, pa nastavlja: - Volim se šaliti otkad znam za sebe. Volim kad se ljudi smiju, kad su sretni, volim raditi budalu od sebe – govori. Facebook je, kaže, najprije bio otvorio zbog fotografije i posla. Spontano je počeo dijeliti svoje misli. - Većina ljudi na virtualnim profilima ima masku i pokazuje samo najbolje od sebe, što je često hrpa laži. Ja sam iskren, instantan, bez cenzure. Svaka emocije ide javno u trenutku, bez razmišljanja. To je koncept – objašnjava nam.
No zašto se odlučio na objavljivanje knjige s obzirom na činjenicu da je njezin sadržaj ionako već javan i dostupan svima? - Knjiga je knjiga, a virtualno je virtualno - odgovara. - Mislim da bi se svi trebali vratiti knjigama, a manje buljiti u mobitel. Sve je javno, ali sigurno nitko neće skrolati kroz moj profil deset godina unazad. Prvenstveno sam stavio sve u knjigu jer želim da bude u opipljivom obliku i da sve bude na jednome mjestu – otkriva.
Vrhunski tim
Oko svoje knjižice okupio je vrhunski tim. Ilustracije za naslovnicu radio mu je Stipan Tadić. Uvrnutu subotnju promociju knjige organizirao je u suradnji s kolektivom You Are We, koji ovom prilikom premijerno predstavlja svoj koncept “We Are You”, u sklopu kojeg će prezentirati rad nadarenih umjetnika, fotografa, dizajnera i pisaca u kombinaciji s glazbenom vizijom i selekcijom klupskih večeri što ih inače organiziraju. Promocija će biti podijeljena u dva dijela, u prvom će nastupiti glazbenici Zdenka Kovačiček, Dora Fodor, Lovro Šicel, Matej Huljev i Robert Domitrović, a u drugom, klupskom poglavlju, za DJ pult staju Bokuzbok, Villi, Lazo i Zolium. Svi su oni, kaže Zalukar, njegovi prijatelji.
- Volim kvalitetne, inteligente i ambiciozne ljude. Zdenku Kovačiček jako cijenim, ona je za mene diva. Slušam njezine pjesme oduvijek. Fotografirao sam je u svom ateljeu 2013. godine i njezina fotka je bila izložena u galeriji Canvas na mojoj prvoj samostalnoj izložbi fotografija. A s Tinom, njezinom kćeri, išao sam u osnovnu školu - govori.
Prijateljstvo njeguje i s fotografkinjom Marom Bratoš, s kojom poslovno surađuje više od deset godina. - Možda jednog dana ostvarimo i zajedničku izložbu – kaže. U karijeri je ostvario brojne komercijalnije suradnje: snimao je, recimo, za Elle, Cosmopolitan i Playboy, no u svojim slobodnim radovima njeguje ekstremniju estetiku, koju kreira “old school” opremom. - Za mene je fotografija analogna fotografija i ništa više. Obožavam kvalitetne aparate iz prošlog doba, koji rade na navijanje, bez baterije, koji su čista mehanika. Skupljam ih, imam ih oko 40. Manipulacija je laž, digitalija je plastika, a filmski negativ je istina i on ostaje kao dokaz - objašnjava.
Putovanja
Konstantno radi na više projekata paralelno, a od trenutno aktualnih izdvojio bi “Dolac Gets Wild!”, u sklopu kojeg usred bijela dana fotka muške aktove na Dolcu dok ljudi kupuju voće i povrće. - Dolac je za mene jedino iskonsko što je ostalo od Zagreba, centar zbivanja, trbuh grada. Jedino na Dolcu možete čuti purgerski. A ja u taj duh interveniram snimanjem golih muškaraca – priča.
Osim što “hvata” duh svojega grada, voli i putovati. Nedavno se vratio iz Norveške, gdje je otišao na najsjeverniju točku Europe. - Bili smo na -30°C. Čak sam izbušio rupu u zaleđenom jezeru i kupao se u vodi čija je temperatura bila oko 1° C. Bili smo i u Murmansku u Rusiji. Volim prirodu jer sam potekao iz nje. Vožnja saonicama dok te haskiji vuku po dubokom snijegu u nepoznato... Nema ništa ljepše – prisjeća se ovaj osebujni fotograf.