OLIVIER METZGER

Fotograf slavnih: ‘Kad je vidio moje fotografije, David Lynch me zvao na druženje. Odbio sam‘

Olivier Metzger
 Nera Simic/Cropix
Autor iz Arlesa izlaže u Francuskom institutu u Zagrebu. Za Jutarnji priča o svojim novim radovima

Počast sedmoj umjetnosti odajemo izložbom portreta slavnih ličnosti iz svijeta filma čiji je autor fotograf svjetskoga glasa Olivier Metzger, kao uvod u sedmo izdanje projekta "Rendez-vous au cinéma" koji se od 17. rujna odvija diljem Hrvatske, najavili su iz Francuskog instituta u Zagrebu, gdje se Metzgerova izložba može pogledati od jučer pa do kraja mjeseca. Metzger, čije fotografije objavljuju među ostalima Le Monde, Le Figaro, Elle, The New York Times, izlaže četrdeset portreta ličnosti iz svijeta kinematografije, one pružaju nov pogled na protagoniste, bilo da se radi o redateljima poput Quentina Tarantina ili glumcima poput Cate Blanchett, Tahara Rahima ili Léje Seydoux.

image
Léa Saydoux
Olivier Metzger

S Metzgerom sam se na intervjuu našla u foajeu hotela u kojemu je odsjeo uoči otvorenja izložbe. Mnoge je fotografije koje gledamo na izložbi, govori, i snimio u hotelskim foajeima. Vidljivo je umoran, čitavo je ljeto ovaj fotograf, freelancer, proveo radeći. Kako je odabrao polje kinematografije, koja je tema izložbe u Zagrebu, pitam ga na početku razgovora. Odgovara da je tema odabrala njega: "Časopisi za koje radim tri su me godine uzastopce slali na Filmski festival u Cannesu. Upoznao sam mnoštvo glumica i glumaca, redateljica i redatelja. Ponekad mi je bilo na raspolaganju tek nekoliko minuta da ih snimim, odluke se moraju brzo donositi. Prvi put ćete koristiti hodnik, drugi put lift, no onda vam je potrebna promjena. Ponekad i nemate prevelikog izbora, naročito kada je riječ o jako slavnim ličnostima čiji menadžeri ne daju da se s njima iziđe na ulicu jer smatraju da bi takvo što moglo biti opasno. Meni je u mojim fotografijama jako bitno osvjetljenje, tako da moram voditi računa o puno toga. Sve je to poprilično stresan posao". Zapravo sam, kažem ovom francuskom fotografu, dok sam gledala portrete, mislila da su naručeni, studijski. On sam umjetnički je fotograf koji radi za novine: "Nakon što sam stekao diplomu Nacionalne škole fotografije u Arlesu, prvo su me počeli prepoznavati na temelju mojeg osobnog rada i malo-pomalo sam ulazio u te krugove.

"Nemam Instagram"

Još dok sam bio student, osvojio sam jednu važnu nagradu i mnogi su specijalizirani fotomagazini objavili moje radove. Nakon toga je uslijedio poziv art direktorice Le Mondea, koja mi je rekla kako joj se sviđa moj rad i ponudila mi suradnju. Tako da se sve dogodilo zapravo spontano, ja nisam sam odabrao novinsku fotografiju". Prvi zadatak mu je bio snimiti kolegu, poznatog francuskog fotografa Raymonda Depardona: "Imao sam veliku tremu, snimao sam ga najmanje četrdeset minuta dok on sam nije rekao da bi sada bilo dosta. Nisam tada još točno znao što i kako bi trebalo". No, očito je pogodio jer su ga nakon ovog portreta počele zvati i mnoge druge novine: "Raymonda sam susreo kasnije na ulici, pohvalio me i zahvalio mi za portret. Puno mi je to značilo".

Hvalili su ga mnogi, među ostalima i znameniti redatelj "Twin Peaksa". Naime, 2012. njegove fotografije iz serije "Smile Forever" očarale su Davida Lyncha tijekom međunarodne izložbe Paris Photo pa se pridružio poznatoj međunarodnoj fotografskoj agenciji Modds. "Lynch je vidio moje radove u Grand Palaisu i izdvojio ih. Nakon toga me pozvao u svoj noćni klub (Club Silencio, dizajniran po filmu Mulholland Drive, op. a.), no nisam otišao". Zašto nije otišao, dalje objašnjava: "Jako sam sramežljiv. Prije nego što sam se počeo baviti fotografijom, neko sam vrijeme radio kao medicinski tehničar. Ponekad se osjećam kao da ne pripadam čitavom tom svijetu. Nemam društvene mreže, Facebook ili Instagram, radim sam. Ljudi moje radove mogu vidjeti na web-stranici ili u časopisima". Puno je ljudi sramežljivo u ovom poslu, dodajem: "Zna biti uistinu teško, mjesto je strašno, čovjek kojeg trebate snimati nije baš raspoložen niti je uopće prijateljski nastrojen, nemate puno vremena, no nešto morate napraviti", govori naš sugovornik.

image
Francuski glumac alžirskog podrijetla Tahar Rahim glumio je, među ostalim, u filmu "Serpent"
Metzger Olivier

Rođen 1973., švicarske i francuske nacionalnosti, Olivier Metzger trenutno živi i radi u Arlesu. Surađivao je i s kućom Louis Vuitton, za koju je prije dvije godine, povodom festivala fotografije u Arlesu, snimao portrete stanovnika toga grada. Iako je, dakle, neko vrijeme radio kao medicinski tehničar, zapravo je od malih nogu znao da je fotografija njegov odabir: "Sviđala mi se muzika, svirao sam gitaru u bendu, odlazio u kino, malo-pomalo počinjao fotografirati. Prvo sam snimao u crno-bijeloj tehnici da bih pokazao kako vidim svijet, naglašavao sam mnoge detalje, snimao pejsaže. Čitav je proces bio poput magije, boravio sam satima u tamnoj komori, promatrao kako se razvija fotografija. Znao sam zamoliti svoje prijatelje da ih snimam. Ili neku zgodnu djevojku koja bi prolazila ulicom". Misli li još uvijek da je fotografija magija, bavi li se i dalje analognom fotografijom? "Ne, isključivo digitalnom, iako sam za studija u Arlesu razvijao rad na obje tehnike. Važno mi je da znam i jednu i drugu. No, novine koje od mene naručuju žele da radim brzo, malo ih želi crno-bijelu fotografiju. Što se tiče drugog dijela pitanja, da, i dalje mislim da je fotografija magija, no drugačija vrsta magije", govori i pojašnjava: "Ponekad mislim da su moje fotografije previše oštre ili preumjetne u tom digitalnom procesu u kojemu nastaju, pa ponekad i interveniram u njih kako bi više nalikovale na one analogne".

Stresan posao

Njegovo je osvjetljenje gotovo barokno, tonovi mekani, govorim mu. Primjerice, fotografija Cate Blanchett razlikuje se od uobičajenog načina prikazivanja glumica: "Bilo je to vrlo stresno snimanje. Ona je kasnila meni i novinaru, a ja sam kasnio na sljedeće snimanje, ono Javiera Bardema. Imao sam dvije minute nakon razgovora da je snimim. Ugledao sam dok je razgovarala s novinarom svjetlost na prozoru, sve je bilo jako minimalistički. Kad je završila intervju i rekla mi da je došao red na mene, rekao sam da ostane sjediti tamo gdje jest. Snimio sam brzo petnaestak portreta, onda ih je odabrala i odobrila. Morao sam snimiti dvije zvijezde u kratkom roku od dvadesetak minuta, sve je bilo poprilično stresno. Čitavo vrijeme dok sam snimao nju, zvonio mi je telefon. Bio je to menadžer Javiera Bardema na čije sam snimanje kasnio. Bio je to prvi dan mojeg drugog boravka u Cannesu"

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. rujan 2021 15:07