Nisam, ispočetka, imala namjeru pisati o izložbi Slavke Pavić. Iako smatram da je riječ o našoj najvećoj živućoj fotografkinji, autorici koja je bila među imenima koja su pomogla definirati fotografiju poslijeratne epohe, nisam imala namjeru iz jednostavnog razloga: činilo mi se da sam o Slavki Pavić već sve ispisala, da sam o njoj već sve rečenice potrošila. Ona mi je sama, skromna kakva jest, znala govoriti da o njoj toliko pišem, da me toliko zanima zato što je jedina od te generacije još među nama. Naravno, nije u pravu. Zanima me zbog sjajnih crno-bijelih kompozicija koje je snimala u poslijeratno vrijeme, zbog načina na koji je vizualno bilježila epohu u kojoj je živjela. Ima devedeset i pet godina, i dalje snima, upravo je ta njezina želja da snimi novi kadar svakoga dana zasi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....