U Galeriji Spot Ureda za fotografiju u ponedjeljak je otvorena izložba Ivana Posavca “Trnje 1971.” Riječ je o crno-bijelim fotografijama koje je snimio u zagrebačkom naselju prije više od četiri desetljeća.
Snimio ih je na samom početku karijere, kao dvadesetogodišnjak, no fotografije su među onima kojima postavlja temelje poslu kojim će se baviti u budućnosti.
I premda se čini lako pametovati iz ove perspektive, već je tada vidljiv neosporan autorov talent.
Snimljene su u neposrednoj blizini današnjih fontana, preko puta ulice iza Palače pravde, koju je svojedobno Orson Welles, kad je na Trnju snimao film “Proces”, nazvao najčudnijom ulicom koju je ikada vidio - ova ulica, naime, nema početka niti kraja.
Socijalne teme
Trnje je jedan od živopisnijih zagrebačkih kvartova, danas pun suprotnosti. Kad se odmaknete od fontana, neke od prizora sličnih onima s fotografija bilo bi moguće snimiti i danas u pojedinim dijelovima naselja. Primjerice, ako kasno poslijepodne posjetite trnjanski plac, činit će vam se da je vrijeme stalo - dodaje se, ponekad, i piće iz ruke u ruku, kao na nekim Posavčevim fotografijama s početka sedamdesetih.
Naime, fotografije su reportažne, teme su pretežito socijalne prirode, prikazuju svakodnevicu, primjerice na izložbu poziva upravo spomenuta crno-bijela fotografija na kojoj si dvojica muškaraca u srednjim godinama predaju konjak. U pozadini su trošne kućice, na jednoj od njih piše “radno vrijeme”, no riječ je o kafiću ili dućanu koji, očito je, neko vrijeme nije u funkciji. Sunčan je dan, sjena dvojice vidi se na vratima te kuće. Posavec ih snima u njihovu međuodnosu, kao promatrač sa strane kojeg ne vide. Na drugoj, pak, protagonist pozira, gleda prema promatraču, s bocom u ruci, na trećoj nema ljudi...
U trenutku kad snima fotografije, Posavec je, dakle, mladić, dvije godine ranije došao je iz mjesta Dužica, gdje je rođen, u Zagreb, no u tom trenutku još studira veterinu.
Nema, zapravo, kontakta s fotografskom scenom. Na pitanje kako gleda na fotografije iz današnje perspektive, Posavec odgovara: “Obožavam ih. Imaju jednu elementarnost”. Trnje mu, kaže, mnogo znači: “Tu su živjeli moja tetka i bratići, i bio je to moj prvi dodir sa Zagrebom”.
Zanimanje za ljude
Da je na Likovnoj akademiji, u tim bi godinama, primjerice, vježbao crtati po aktu. Ovaj se autor bavi temom koja će ga i u budućnosti najviše zanimati, a to su ljudi. Kasnije odustaje od veterine, potpuno se posvećuje fotografiji i 1980. godine diplomira filmsko snimanje kod Nikole Tanhofera na Akademiji dramskih umjetnosti. S Miom Vesovićem osnovao je MO/ Meko okidanje koje postavlja nove standarde u fotografiji, snima za Polet...
Uz poziv na izložbu stoji da je Posavec znatiželjan, ali bez potrebe da dominira scenom ili je uređuje, što je precizno definirano...