Umjetnica Iva Višošević pokrenula je GoFundMe kampanju za projekt koji planira na jesen realizirati u Panami u suradnji s lokalnim stanovništvom, ponajprije djecom i ženama.
“Pozvali su me na umjetničku rezidenciju u La Wayakuu koja, među ostalim, uključuje boravak u malom selu Guan Yala. Želja mi je ondje učiti o njihovoj umjetničkoj tradiciji te o lokalnoj tradiciji izrade tekstila”, govori ova autorica s diplomom dvaju fakulteta, mode na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti.
Kako nastavlja: “Željela bih naučiti djecu slikati i crtati jer nisam sigurna koliko se njih ima prilike školovati na umjetničkim školama ili akademijama, pa ću organizirati razne radionice crtanja i slikanja, prenositi svoje znanje. I ja ću učiti od njih. Od lokalnog stanovništva želim naučiti koristiti se njihovim tradicionalnim motivima tipičnima za to mjesto na karipskoj obali.” Osim novca, potrebni su materijali za rad, kao što su papiri, olovke, akvarelne boje, tempere...
Život s koferom
Prije Paname boravit će u na ljeto Meksiku gdje će volontirati i predavati u dječjem ljetnom kampu Monterrey. Nedavno se vratila iz Maroka pa se može reći da ova umjetnica živi, praktički, s koferom na vratima. A mnoga su joj putovanja, kaže naša sugovornica, omogućile upravo umjetničke rezidencije na koje se javlja
U Panami će boraviti dva mjeseca. Umjetničku radionicu tamo vode dvoje Engleza. Na rezidenciju pozivaju mnoge ljude iz kreativnih zanimanja, dolaze umjetnici koji istražuju zvuk, koreografi, dizajneri, fotografi.
Iako je često na putovanjima, Ivi Višošević Panama je do sada najegzotičnija destinacija.
“Pripremljena sam na sve”, kaže. “Morala sam potpisati ugovor da pristajem na uvjete koji mogu biti jako ekstremni ako niste naviknuti na avanturistički život. Zna padati kiša po tjedan dana, ponekad nema struje ni vode, internet je teški luksuz. Pripremila sam se da spavam u šatoru u vreći za spavanje, bilo pljuštala kiša ili pržilo sunce. Neki dan sam s jednim kolegom razgovarala o tome koliko je Paula Gauguina promijenilo putovanje na Tahiti.
Te promjene nešto su što nam svima treba, nešto su sasvim drugo od rada u ateljeu. Inspiraciju koju imam na putovanjima ne mogu dobiti u zatvorenom prostoru, takav je, naprosto, moj umjetnički senzibilitet. Trebaju mi život ulice, svjetlost, promjena vremena, zato se i bavim slikarstvom.
Mogu sjediti u ateljeu kad neki projekt dorađujem, ali za pravo stvaranje moram biti vani. Po tome sam danas možda i onaj pomalo staromodan tip umjetnice. Fasciniraju me promjene boje koje dolaze s promjenom kontinenata. Dok sam bila u Maroku, intrigiralo me koliko je drugačija svjetlost u Africi, zašto su mnogi umjetnici među kojima su Delacroix, Matisse, Yves Saint Laurent barem na dva mjeseca otišli u Marakeš, gdje se miješa pustinjski zrak s oceanom i nastaje ta čudesna sinergija.”
Izložba u muzeju
YSL U Maroku je živjela nekoliko mjeseci u ribarskom mjestašcu Taghazout, poznatom i kao surferski raj. Tamo je došla poslovno, u vezi s umjetničkim uređenjem interijera jedne privatne joga vile, kao i dizajna veganske kuharice: za tu je kuharicu radila, kaže, i food style, i fotografije, i ilustracije, te je, kako kaže, spojila ugodno s korisnim. “Bilo mi je to prekrasno iskustvo. Jogom se bavim već petnaest godina. A na ovom sam projektu spojila jogu, surfanje i slikanje u jednom. Oduvijek sam, naime, željela surfati, a boravak u Maroku bila je idealna prilika da naučim. Hodala sam u slobodno vrijeme ulicama tog grada i crtala.”
U Maroku je dogovorila izložbu u Muzeju Yves Saint Laurent, podignutom 2017. godine u Marakešu, nakon smrti Pierrea Bergéa, ljubavi i suradnika modnog dizajnera.
“Prije slikarstva studirala sam modni dizajn”, govori Iva Višošević. “To je neka moja prva ljubav i uspjela sam spojiti ta dva interesa. Odmah po dolasku u Marakeš rekla sam da je to muzej za mene i da želim ovdje izlagati. Nakon Bergéove smrti većina je fondacije u ovaj grad došla iz Pariza, i plakati za predstave, kostimografija, modne kreacije u stalnom su postavu u glavnoj galeriji. Muzej ima i privremenu galeriju za suvremene autore koji se izmjenjuju, to je ogroman prostor u kojemu se mogu izlagati i skulpture, instalacije, slikarstvo, projiciraju se filmovi, otvoren je za mnoge medije.
Stupila sam u kontakt i s direktorom fondacije, dogovorili smo izložbu koja će se održati za dvije godine jer je, naime, velika gužva za izlaganje. Izlagat ću seriju radova inspiriranih Marokom, boravcima u Marakešu i Casablanci. Riječ je o svjetlećim slikama naslikanima na papiru koji se tijekom sušenja počeo savijati pa imaju formu poput školjke, bisernice.” Iako je završila dva fakulteta, više je zanimaju slikarstvo i crtanje, kaže, nego krojenje. Na Likovnoj je akademiji studirala u klasi Igora Rončevića. S profesorom je, dodaje Iva Višošević, i dalje u kontaktu, on prati njezin rad. “Ima uvijek dobre savjete. Hodajuća je enciklopedija slikarstva. Njegove su analize uvijek bile potkrijepljenje iskustvom i znanjem, ali je tu bilo i puno humora.”
Podsvjesna kontrola
Stvaralaštvo Ive Višošević ima jednu diskretnu, poetsku notu. Kako kaže: “Tražim čistoću u izrazu. Tu uvijek onda postoji jedna podsvjesna kontrola. Volim da mi je crtež čist, precizan i da ima neku finoću. Nekad se ipak malo više, a naročito u slikarstvu, opustim. Najbolje je, zapravo, kad nastane balans između jednog i drugog.” Često na društvene mreže stavlja portrete, primjerice Catherine Deneuve, Yves Saint Laurenta i slično:
“To je nešto što me opušta, kad radim po unutarnjem osjećaju, neka je moja terapija, naprosto volim ono što radim, održava me.” Kažu da je luksuz kad čovjek radi ono što voli. “Da, luksuz je. No likovno je stvaralaštvo u mom slučaju i nužnost. Uvijek sa sobom nosim papire, blokove, platna, gdje god da jesam. Sviđa mi se način likovnog razmišljanja uživo, rješavanje umjetničke problematike na licu mjesta. Za moj karakter je ulje na platnu prespor proces, zato volim akvarel i brzo razmišljanje gdje rad mora biti direktan, iz glave, odmah. Nestrpljiva sam, problem moram odmah riješiti, ne želim ulaziti u taj slikarski, crtački manirizam. Zanima me istraživanje novog, ne bih se mogla baviti čitav život jednim motivom”, kaže ova umjetnica.
Čini mi se da je danas puno aktivnija na umjetničkom planu nego kada je počinjala. “Prvo sam nekoliko godina nakon diplome modnog dizajna radila, a potom se upisala na slikarstvo. Trebalo je proći neko vrijeme da nađem svoj umjetnički put”, govori ova umjetnica.
Između je puteva, trenutačno u Zagrebu, u stanu na Jarunu ima i atelje. U ateljeu radi na portretima meksičkih izbjeglica temeljenima na filmu jednog njezina kolege: “Radim već nekoliko mjeseci na ovom projektu i velika mi je želja da portrete izložim u Meksiku, tijekom svog boravka tamo.” Svaki dan i trči, u slobodno vrijeme, osim što se bavi jogom. Trči i maraton.