U kina diljem Hrvatske distributer je Restart Label, od 18. listopada, kreće film pod nazivom "Helmut Newton: Perverzija i ljepota".
Kako se navodi u pozivu na film, "jedan od velikih majstora fotografije, Helmut Newton, proslavio se istražujući žensko tijelo, a kultni ga je status pratio i dugo nakon tragične smrti. Njegov jedinstven i dojmljiv prikaz žena uvijek je budio pitanje: je li osnaživao svoje subjekte ili ih tretirao kao seksualne objekte?".
Film je snimio Gero von Bohem, novinar i redatelj, povod je bila stota godišnjica rođenja ovog autora, a prije distribucije u kinima imali smo ga prilike pogledati, u sklopu Festivala umjetničkog filma Arteria. Jedan od najzanimljivijih trenutaka u filmu jest onaj kada mu Susan Sontag govori da je njegov rad mizogin. Kaže da je on možda i ugodan čovjek, no da njegov rad nije takav, barem po njezinu mišljenju. On joj potom odgovara da ništa ne voli u životu kao što voli žene. Znamenita mu teoretičarka replicira kako mnogi mizogini muškarci to govore, no da je način na koji gleda žene ponižavajući. Sontag, doduše, primjećuje da je on ugodan čovjek, a tako se i čini u cijelom filmu, samozatajniji nego što bi se moglo pomisliti za fotografa koji stoji iza poprilično provokativnih naslovnica koje pamte generacije, no malo dubljim promatranjem ipak će uočiti da nije sve tako kako se čini na prvi pogled. Newton svaki razgovor ima pod kontrolom.
Osim sa Susan Sontag, razgovara se i s Grace Jones, Charlotte Rampling, Isabellom Rossellini, Annom Wintour, Claudijom Schiffer, Marianne Faithfull, njegovom suprugom June Newton i drugima, ovaj dokumentarac govori o njegovoj ostavštini i pokušava odgovoriti na pitanja o temama koje se provlače kroz srž njegova životnog djela – stvaranje provokativnih i subverzivnih slika žena.
Sedamdesetih je Newton svojim avangardnim fotografijama pokrenuo novo razdoblje. Nikad prije se u modnim časopisima i oglašavanju žene nisu mogle vidjeti u takvim inscenacijama i glamuru. Helmut je svoje modele smještao uz ogromne agresivne pse, po jezovito osvjetljenim noćnim ulicama, s opasnim rekvizitima poput noževa, u muškoj odjeći – ukratko, dovodeći u pitanje društvene norme.
Grace Jones kaže kako je bio ugodan čovjek, no i ona će dodati da je Newton bio "pomalo perverzan". Tumači se njegov rad na razne načine, ovo su neki od njih: njegove žene ne trebaju haute couture, one su jake i kad su gole, govori jedna od njih, druga svjedoči da je ovaj fotograf volio jake žene, u jednoj od scena Nadja Auermann gleda sebe na fotografiji snimljenoj u Monaku, na kojoj nalikuje Barbiki kojom se netko igrao i potom je odbacio, ... reakcije su poprilično različite. Među fotografijama koji se pojavljuju u filmu jest akt čija je glava u raljama krokodila, a to je ujedno i pozivna fotografija na film, potom snimka glumice Isabelle Rossellini koju njezin tadašnji partner, redatelj David Lynch drži za vrat, kao da je riječ o kakvoj lutki, i mnoge druge scene. Prikazuju se i neki dokumentarni isječci o ovom fotografu, njegova sjećanja kako je došao na ideju da snimi editorijal sa skupocjenim prstenom na ženskoj ruci, uz nož i raširene batake pečenog pileta, posve slučajno, jednog dana u kuhinji...