StoryEditor
MIRJANA VODOPIJA

Grafika je svuda oko nas, na haljinama s uzorkom, čak i na računu u kafiću

Na izložbi su bile fotografije, video, grafike, tehnički vješte instalacije. Na samom početku izložbe bio je i “putujući” luster
Mirjana Vodopija
 Boris Kovačev/Cropix

Za izložbu “Lutajući krajolik” u MSU prošlog ljeta, Mirjana Vodopija dobila je godišnju nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika za izložbu godine, a nedavno joj je uručena i godišnja nagrada “Vladimir Nazor” za likovne umjetnosti. U obrazloženju nagrade HDLU Leonida Kovač napisala je kako je izložba “zadivljujuća” te budi “najfinije emocije kod promatrača”.


Mirjana Vodopija objašnjava koliko joj znače priznanja: “Ohrabrujuće je biti prepoznat od struke jer su nesigurnosti pri stvaranju stalno prisutne, čak i nakon toliko godina djelovanja. Bila je to velika izložba koju sam pripremala tri godine i zahtijevala je konstantnu koncentraciju. Nisam više bila sigurna je li bila previše osobna da bi komunicirala s posjetiteljima ili ne. Stoga su mi, kad sam je otvorila, silno trebale povratne informacije. Srećom, odmah su bile pozitivne, a stigle su i nagrade.”


Unutarnji prostori

Temeljni interes ove umjetnice je svjetlo. Na izložbi je prikazano nekoliko fotografija na kojima su izvana snimljeni lusteri u dnevnim boravcima nekih zagrebačkih stanova. “Rad ‘Prozori’ je najstariji rad koji sam izložila u MSU, a dopunila sam ga novosnimljenim fotografijama.

image
Mirjana Vodopija: Krajolik s glazbom
Mirjana Vodopija

Zanimljivo mi je gledati unutarnje prostore izvana, cijeli grad je sastavljen od tih intimnih prostora. Znatiželjna sam po prirodi pa uvijek nastojim vidjeti što je iza zida i iza prozora, što je stvarnost grada. Poslije sam snimala obrnuto, javnu rasvjetu koja prodire u intimu stanova pokraj velikih trgova i prometnica gdje nema mraka dok se ne spuste rolete.”


Na izložbi su bile fotografije, video, grafike, tehnički vješte instalacije. Na samom početku izložbe bio je i “putujući” luster: “Oko izrade te instalacije pomogao mi je Vedran Relja. Luster u instalaciji putuje naizmjenično iz sobe u sobu prolazeći kroza zid. U prostoriji u koju luster ulazi i donosi svjetlo počinje puhati vjetar koji lista stranice knjige.”


Rad “Mimikrija” prikazivao je umjetnicu snimljenu u cvjetnoj haljini u cvijeću. “To je još jedan stariji rad koji sam uklopila u novu temu. Za ovu izložbu napravila sam fotografiju nizinskog pejzaža dugačku devet metara. Fotografija s jedne strane neprimjetno prelazi u pokretnu sliku, videoprikaz istog mjesta tijekom vjetrovitog dana. Ispred fotografije postavljena su dva manja prikaza interijera, jedan prazan i statičan, a drugi pun i u kretanju.

Interijer koji je u pokretu prostorija je prepuna djevojaka, mladosti, cvijeća i energije. Snimila sam jazz grupu Gungula, među kojima i moju kćer, kako sviraju, pjevaju i zabavljaju se. Bile su odjevene u cvjetne haljine moje mame. Taj stariji rad u kojem se ja u istim haljinama stapam s pejzažom oko sebe izložen je pokraj i priča i o vremenu i prolaznosti”, objašnjava Mirjana Vodopija.

image
Mirjana Vodopija: Zimski krajolik
Mirjana Vodopija


Scenografije

Godinama je, od 1987. kada je diplomirala do 2007., radila scenografije i jingleove za HRT kao vanjska suradnica i od toga je i živjela. Nakon toga se zaposlila i otad predaje na Likovnoj akademiji. “Ne stižem više sve, ali nastavila sam raditi neke meni najdraže projekte kao što je ‘Čarobna ploča’ redateljice Ide Tomić. Radila sam scenografiju i vizualne identitete za više od 50 emisija i jednom ću, nadam se, prikupiti i srediti dokumentaciju o svim tim emisijama.”


Mirjana Vodopija je, kaže, diplomirala kod Miroslava Šuteja: “Bio je divan, svi smo ga obožavali. Grafiku je promatrao jako otvoreno, nismo se osjećali opterećeni medijem.


Grafika je svugdje oko nas, na haljini s uzorkom, na računu u kafiću, grafika se ne može izbjeći. Takvo je vrijeme, sve se multiplicira”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. kolovoz 2020 20:27