ZAGREB - Talentirana slikarica Helena Janečić pred širu je javnost izašla prije nekoliko godina izložbom snaša, slikama žena na slavonskom selu koje između svakodnevnice kao što su branje šljiva ili pravljenje pekmeza uživaju u nježnom erotskom odnosu. Nakon toga je imala još nekoliko upečatljivih nastupa, primjerice u galeriji Prozori gdje je stihove iz pjesama 80-ih, “Bambina” ili “Tek je 12 sati”, pretvorila u strip-table.
Trenutačno se njezini radovi mogu vidjeti na dva mjesta: u zagrebačkoj galeriji Marisall izlaže novi ciklus slika “Zgodne žene spašavaju svijet” inspiriran junacima stripova te na izložbi “Pop art is not dead” u Klovićevim dvorima gdje izlaže nekoliko radova quuer tematike: na jednoj se slici tako može vidjeti kako sama umjetnica ispituje kradljivicu, glumicu Winnonu Ryder .
U Zagrebu izlaže, no ova Slavonka živi u Osijeku.
Život u SAD-u
- U Zagrebu je previše zbivanja, često mi odvlači pozornost. U Osijeku imam bolje uvjete.
Helena Janečić živjela je neko vrijeme u SAD-u, točnije u Greenvilleu, gradiću sa sto tisuća stanovnika. Tamo je kao srednjoškolka došla slučajno, zbog očevog posla, no odučila je ostati. U Americi je i započela studij slikarstva:
- Amerika mi se iz perspektive srednjoškolke činila zemljom snova, izgledalo mi je da je lakše biti gay u Americi. Do dolaska u Ameriku nisam vidjela niti jednu gay osobu, a samo ih je u mojoj srednjoj školi u Greenvilleu bilo nekoliko, i otvoreno se pričalo o tome tko ima istospolni date za Valentinovo.
Ipak se vratila u Zagreb gdje je nastavila studij na Likovnoj akademiji, kod profesora Igora Rončevića. Inspiracija rodnom Slavonijom vodi je ka diplomskom radu na temu snaša.
- Živjeli smo u blizini Đakova tako da su đakovački vezovi, tamburice, snaše... bili neprestano oko nas. To je ugrađeno u meni.
Bilo mi je važno ispričati priču koja se događa oko mene. Ti motivi su mi romantični, erotski, i inspiriraju me. Riječ je, uostalom, o klasičnoj maštariji, scene su arhetipske, primjerice snaša u kuhinji mijesi tijesto. To je estetika jugoslavenskih filmova, opet iznova. Riječ je o vizualnom naslijeđu iz mojeg djetinjstva.
Radni dan
Erotika je fina, čini se da se ništa ne događa, a događa se sve. Kako to postiže?
- Volim taj trenutak pred sam događaj, i to sam željela i naslikati.
Zanimalo nas je i kako izgleda radni dan umjetnice?
- Pred izložbu sam cijeli dan u ateljeu, po osam sati. Prije sam radila u srednjoj Umjetničkoj školi u Osijeku, a slikala sam kad god sam mogla. Otkad više ne radim u školi, slikarstvo mi je primarna stvar. Slikam u prostranom ateljeu, a doma crtam stripove.
Jedan od njezinih ranih radova vezanih uz strip-tematiku je autoportret umjetnice kao Dylan Doga. - Obožavam taj strip od djetinjstva, tu kombinaciju horora i otvorene erotike, koja nije nigdje tako dobro pokazana kao u ovom stripu. Oduvijek sam željela biti na mjestu Dylana Doga .
Zašto je ona na svim slikama?
- Najlakše je nacrtati ono što najbolje poznam, a to je moje lice. To je moj zaštitni znak.
Smeta li je što se može dogoditi da je svrstaju u jednu ladicu zbog queer tematike?
- Ne, nimalo. Slikam ono što me zanima, svoju svakodnevnicu.
Smatra li se gay aktivisticom?
- Ne krećem s tom namjerom da moj rad bude aktivistički. Što ima aktivističko u tome da se dvije djevojke ljube u sijenu? No, s druge strane ne bježim od toga da je aktivizam prisutan na razne načine. I kad si otvoreno gay, to je opet neka vrsta aktivizma. Dok sam odrastala, nije bilo gay osobe u koju bih se ugledala u mojoj neposrednoj okolini. Vremena su se promijenila. Danas su tu Mima Simić, Ana Opalić, Ellen Degeneres...
Vrišteći efekt
Uostalom, ja sam bila otvoreno gay kao profesorica u srednjoj, umjetničkoj školi i to je bilo dobro prihvaćeno. Možda je smetalo nekolicinu, no oni su me se klonili, što je super. Jako cijenim iskrenost.
“Bambina”, “Tek je 12 sati”, “Danas sam luda”... hitovi su pjesama iz 80-ih koje je pretvorila u strip-table. Birala je pjesme sa scenarijem koji se može prenijeti u strip, ali inspiracija je i iz muzičke karijere umjetnice:
- Bila sam pjevačica i gitarista u ženskom gay bandu koji je pjevao obrade tih stihova, Bura band. Željela sam postići vrišteći efekt kod žena u prvim redovima, i to sam i uspjela.
Madonnu obožava
No, u jednom trenu, na žalost, više nisam imala vremena za band. Ako uzmete u obzir pjesmu “Bambina”, koju smo često svirale na svojim nastupima, imate sve elemente za dobar scenarij stripa: sjene na peronima, noć, svjetlo, lampe...
Na izložbi u galeriji Marisall, na jednoj slici, kleči ispred Madonne u odijelu Superwoman:
- Madonnu jednostavno obožavam.
Slika “Kod gospođice Herman” koja je bila na izložbi “Made in Croatia” u MSU, odvija se u salonu gospođice Herman. Međusobno se druži niz žena:
- Gospođa Paulina Herman je živjela u Osijeku na početku stoljeća, i tamo je legenda. Bila je žena bogatog industrijalca, ali je bila poznata po tome što ima puno mačaka.
Ja ništa ne impliciran, posudila sam samo njezin mogući scenarij s tuluma koji su se odvijali u salonima visoke građanske klase.