Iz aukcijske kuće Christie’s najavili su da bi slika “Portret umjetnika (Bazen s dvije figure)” Davida Hockneyja, koju će ponuditi na prodaju početkom sljedećeg mjeseca, mogla postići cijenu od 80 milijuna dolara, čime bi postala najskuplja prodana slika nekog živućeg umjetnika. Rekord drže Jeff Koons i njegov “Pas balon (Narančasta)”, prodan za 58 milijuna dolara, te apstrakcija Gerharda Richtera koja je dosegnula cijenu od 40-ak milijuna. Hockneyjevu sliku navodno prodaje britanski milijarder Joe Lewis. Lewis, koji je rođen tridesetih godina iznad jednog puba u Istočnom Londonu, a danas živi na Bahamima, ljubitelj je nogometa, pa je vlasnik Tottenham Hotspura, jedrenja, ima ogromnu jahtu te je vlasnik vrlo probrane kolekcije umjetnina, od Picassovih djela do onih Luciana Freuda.
“Portret umjetnika (Bazen s dvije figure)” slika je koja je bila zvijezda Hockneyjeve retrospektive u Tate Britain u Londonu, Centru Pompidou u Parizu i Muzeju Metropolitan u New Yorku prošle godine. Pravilo je da takve retrospektive dižu cijene slikama; pokazalo se to poslijednjih godinu dana kada se prodavao Picassov portret Marie Therese te Modiglianijeva akta, Nu couche, koji je također pokazan prije toga u Tateu.
Hockneyjeva slika datira iz 1972. godine, u pozadini je idiličan pejsaž, a u prvom planu muškarac koji pliva u bazenu pod vodom dok ga drugi muškarac promatra. Taj drugi, plavokosi muškarac, koji u odijelu stoji uz bazen, Hockneyjev je tadašnji dečko Peter Schlesinger. Deset godina mlađi Schlesinger i sam je umjetnik, a danas živi u New Yorku. Hockneyja je upoznao kao predavača na kalifornijskom sveučilištu. No, Schlesinger je poznatiji kao Hockneyjev model nego po svojoj umjetnosti.
Alex Rotter, koji je na čelu Christie’sova odjela za poslijeratnu i suvremenu umjetnost, tumači da je slika dugačka tri metra, za koju su se natjecali s aukcijskim kućama Sotheby’s i Phillips, “jedno od remek-djela moderne ere” te da “istodobno pokazuje idealizirani pejzaž i kompleksnost ljudskih odnosa”. Slika je trenutačno izložena u londonskoj podružnici Christie’sa, nakon čega će od 23. do 27. listopada biti pokazana i u Los Angelesu.
Šest mjeseci muke
“Portret umjetnika (Bazen s dvije figure)” rad je s kojim se Hockney mučio šest mjeseci. Kako se sam poslije prisjećao:
“Figure nisu bile u odnosu jedna s drugom ni s pozadinom slike koju sam neprestano mijenjao, od udaljenih planina do klaustrofobičnog zida i natrag na planine. Pokušao sam čak naslikati i stakleni zid. Nakon nekog vremena postalo mi je jasno što nije u redu, iz pogrešnog sam kuta naslikao bazen i to mi je stvaralo probleme. Dovršio sam ju doslovce noć prije nego što je trebala biti poslana na izložbu u New York.”
Slika “Portret umjetnika (Bazen s dvije figure)” Davida Hockneyja.
Povezanost Hockneyja i prizora losangeleskih bazena, po čemu je možda i najprepoznatljiviji široj publici, nastala je osam godina prije nego što ova slika datira. Naime, kao 26-godišnjak ovaj je vunderkind poslijeratnog britanskog slikarstva stigao u Kaliforniju. Bilo je to u siječnju 1964., nepunih godinu dana nakon što je diplomirao na RCA sa zlatnom medaljom i nakon što je njegova prva samostalna izložba u Galeriji Kasmin rasprodana. Zaradu je odlučio potrošiti na prekooceansko putovanje; već je dulje vrijeme priželjkivao doći na sunčanu stranu američke obale. Djetinjstvo je proveo u mjestu Bradford u Yorkshireu, kao četvrto od petero djece roditelja iz radničke klase, i kino i Hollywood pružali su mu mogućnost barem kratkotrajnog bijega iz takvog okruženja. Hockney je također bio ljubitelj kultnog časopisa Physique Pictorial s golim muškarcima koji se tiskao u Los Angelesu. Još kao student u Royal College of Art u Londonu koristio je ovaj časopis za svoje slike.
Rad “Kućna scena, Los Angeles” nastao je, primjerice, prije nego što je uopće posjetio taj grad, a bazirao se na jednoj slici iz spomenutog časopisa.
Kasnije se prisjećao:
“Instinktivno sam znao da će mi se svidjeti. Kada sam letio preko San Bernardina i vidio bazene i kuće i sunce, bio sam uzbuđeniji nego ikad”. Nekoliko dana nakon što je stigao sjedio je na pješčanoj plaži na ugodnih 24 Celzijeva stupnja i pokušavao zamisliti kako je u to doba, početkom godine, u prohladnom Londonu. Poslao je razglednicu svojem prijatelju i trgovcu umjetninama Johnu Kasminu, uz fotografije svježih naranči, pacifičkog oceana i osunčanih kupača. Uz “Pozdrav iz Kalifornije” pisalo je: “Stigao sam u obećanu zemlju prije dva dana. Najljepši je grad na svijetu ovdje, to je L.A. Moraš doći.”
Za njega je to bio drugi svijet, različit od onog kakav je poznavao u Londonu ili Bradfordu.
Hockney, koji je prije sanjario o Kaliforniji, dakle, nije ostao razočaran, bilo je to ono što je želio i znao je to čim je sišao s aviona. A ovaj, danas jedan od najpoznatijih umjetnika na svijetu i svakako najutjecajniji britanski umjetnik, nedvojbeno je učinio mnogo za vizualni identitet L.A.-a. Sam je jednom pojasnio: “Nije bilo slika Los Angelesa. Ljudi tada nisu znali ni kako izgleda. I kad sam bio tamo, još su dovršavali neke autoceste. Sjećam se da sam prvi tjedan boravka pomislio: Ovom je mjestu potreban Piranesi. Pa, evo me!” “skromno” je zaključio, pozivajući se na slavnog talijanskog umjetnika koji je slikao Rim u 18. stoljeću.
Bazeni u privatnim kućama brzo postaju česta tema njegovih radova. Za mladog umjetnika koji je odrastao u Velikoj Britaniji tijekom Drugog svjetskog rata, bez mnogo novca, izgledali su luksuzno i egzotično, u njegovim su očima postali gotovo sinonim za Kaliforniju, simboliziraju hedonizam, seksualne slobode i užitak u životu.
Umjetnik David Hockney
Fenomenologija bazena
Prva slika bazena koju je napravio bila je “Kolekcionarka umjetnina iz Kalifornije” iz 1964. godine, a inspirirana je posjetima kućama kolekcionara na Zapadnoj obali. Doduše, bazen je u drugom planu, sliku nosi zamišljeno raspoloženje protagonistice slike koje je u suprotnosti s osunčanim L.A.-om. U drugoj polovici šezdesetih godina nastaju slike na kojima je bazen u prvom planu, kao što su “Peter izlazi iz Nickova bazena”, “Onaj koji se sunča” i “A Bigger Splash”. Mnoge prikazuju polugole ili gole muškarce kao protagoniste. U Kaliforniji boravi često, no sedamdesetih, kada i nastaje slika koja je na aukciji u Christie’su, ovdje kupuje i kuću - naravno, s bazenom. Danas, navodno, ima dva posjeda u Kaliforniji i jedan u Londonu. Zanimljiv kut gledišta na ove radove ima BBC-jev kritičar Alastair Sooke, koji piše o nastavku teme kupačica koju su započeli Cezanne, Renoir, Matisse te tumači, među ostalim, da Hockney” pokazuje queer pogled na ovu kanonsku (i heteroseksualnu) tradiciju”. Nadalje, Hockney je u prizorima bazena koristio, kako tumači kritika među kojom je i kustos Tatea Andrew Wilson, “apstraktne tehnike da bi naslikao nešto što bi inače bilo nemoguće naslikati, kao što je svjetlost na vodi ili tijelo ispod vode”.
Što se tiče glavnog protagonista slike, prelijepog Petera Schlesingera, o njegovu je odnosu s Hockneyjem svjedočio i Jack Hazan, koji je 1974. godine snimio film “The Bigger Splash”. U filmu se može vidjeti kako Hockney postaje depresivan, ne može ništa stvarati kada Schlesinger prekida s njim. Inspiraciju, ipak, pronalazi u temi koju je već načeo, bazenima, a ovog puta slika uz svoj vlastiti bazen. Hazan se poslije prisjećao: “Dok smo snimali, došao je taj mladić. Ispalo je da je to njegov bivši ljubavnik kojeg je izgubio i smišljao je izlike kako da ga vrati. Govorio mu je da ga i dalje želi slikati jer je želio biti uz njega, pokušavao ga je ponovno uvući u svoju mrežu. Osjetio sam veliku napetost između njih dvojice. David je želio da Peter ostane, a vidjelo se da on želi otići što prije. Iskre su frcale po čitavoj sobi.” Za Schlesingera se vjeruje da je Hockneyjeva prva prava ljubav. Nakon što su se upoznali, 28-godišnji Hockney vodio je 18-godišnjeg Petera sa sobom u London, zajedno su provodili dane s najvećim zvijezdama britanske prijestolnice. Schlesinger danas živi u New Yorku, gdje stvara skulpture i povremeno izlaže fotografije koje je snimio tijekom zajedničkog života s Hockneyjem, a koje se danas smatraju ikoničkima.