Nacionalnu biblioteku u Prištini projektirao je akademik Andrija Mutnjaković 1971. godine, a otvorena je 1982., u doba kada je Tito već bio mrtav, kada je federacijom upravljala Milka Planinc, željezna dama jugoslavenskog socijalizma, i kada je država posrtala pod teretom naftne krize, par-nepar vožnje i šaputanja da je južnoslavenska zajednica dotaknula dno vlastite blagajne.
Istovremeno, u Prištini je niknula građevina koja kao da nije pripadala sumornoj ekonomiji kasnog socijalizma. Bila je to arhitektonska kompozicija sastavljena od upornog ponavljanja kvadrata i kupole, čak 99 kupola, a sve to bilo je obavijeno aluminijskom mrežom, kao čipkom iz hanumine škrinje.
Estetski, to je bio jedan neobičan, osuvremenjeni Bizant: nešto nalik konstantinopolskoj crkvi iz vremena kada joj Osmanlije nisu nadogradile minarete. Ta je građevina bila i vizija i sjećanje: sjećanje na drevni, mediteranski, gotovo biblijski grad u kojem se tiska grupica malih kuća; takve gradove poznaje i današnje turističko Sredozemlje.
Prije nekog vremena britanski su novinari, tko bi znao zašto su se tako narogušili, prištinsku biblioteku, predstavnicu jugoslavenskog kasnog modernizma, proglasili najružnijom građevinom na svijetu.
- Zahvalan sam engleskom novinaru koji je to napisao, učinio mi je veliku reklamu - smije se danas akademik Andrija Mutnjaković, kad govori o građevini koja je 1982. predstavljena i na Venecijanskom bijenalu.
"Najružnija" građevina, naime, dobila je novu epizodu u svojoj 44 godina dugoj povijesti.
Akademikov mnogo mlađi kolega, 32-godišnji dr. Rilind Čočaj koji, što se veli, "nije bio ni u planu" kada se otvorila biblioteka, napravio je doktorsku tezu pri Sveučilištu u Veneciji čiji je naslov "Između neoavangardne umjetnosti i biourbanizma. Andrija Mutnjaković: Nacionalna knjižnica Kosova". Iz doktorske disertacije nastala je i monografija posvećena biblioteci, objavljena na engleskom, u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Izvanredni profesor Maurizio Meriggi s Politehnike u Milanu (Politecnico di Milano) i redoviti profesor Luca Monica (Politecnico di Milano), uz akademika Velimira Neidhardta, napisali su predgovor knjizi, a monografiju o Nacionalnoj knjižnici Kosova "Pjetër Bogdani" prate raskošne fotografije Luke Mjede.
Dr. Rilind Čočaj rođen je u Prizrenu 1993., a odrastao je u Varaždinu i Čakovcu. Završio je poslijediplomski studij na Politecnico di Milano, s radom "Revitalizacija Vukovara, usmjerenje prema Dunavu". Godine 2022. na Università IUAV di Venezia stekao je titulu doktora znanosti iz područja arhitekture, grada i dizajna. Od 2023. do 2024. dr. Rilind Čočaj radio je kao savjetodavni arhitekt na projektu obnove Nacionalne knjižnice Kosova, u suradnji s akademikom Andrijom Mutnjakovićem. Danas je gostujući profesor na Odjelu za arhitekturu i urbane studije na Politecnico di Milano, gdje predaje arhitektonsko projektiranje.
U svojoj monografiji o prištinskoj biblioteci dr. Rilind Čočaj nije predstavio samo Mutnjakovićev finalni rezultat, nego i skice i zabilješke koje je akademik radio pripremajući, čitavo desetljeće, prištinsku palaču znanja.
Kosovska biblioteka, napominje dr. Rilind Čočaj, može se gledati iz više teza. Kao neoavangardni eksperiment, slika u nastajanju, gdje su prisutni utjecaji Exata, Novih tendencija i enformela.
Postoji zatim urbanistički aspekt koji govori o utjecaju nizozemskog strukturalizma i japanskog metabolizma. Konačno, postoje i uzori u konkretnim građevinama, kao što su Dioklecijanova palača ili Vojvodska palača u Urbinu.
- Akademik Mutnjaković prati i sakralne primjere kao što su Sveti Križ u Ninu i Aja Sofija u Istanbulu, kod kojih nailazimo na ponavljanje oblika. Postoji i geografski najbliži uzor, hamam u Prizrenu, kupelj iz vremena Osmanskog Carstva - napominje dr. Čočaj.
Kosovska biblioteka je palača u formi grada ili grad koji je jedna kuća, poentira Rilind Čočaj u monografiji.
- Mutnjakoviću su uzor mediteranski gradovi koji nisu imali arhitekta, već graditelje koji bi stvarali prateći teren i koristeći lokalne materijale. To su one tipične mediteranske gradnje, gdje građevine ne odskaču jedna od druge, stisnute su poput šibica u kutiji iz koje neka crkva malo viri... Dakle, akademik Mutnjaković je kroz kosovsku biblioteku stvorio grad, kao što je Dioklecijanova palača, koja se pojavljuje kao uzor, bila rimski koncept grada s bedemima - zaključuje dr. Rilind Čočaj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....