“Kad mi je Mirko Ilić javio da sam uvršten u stalni postav njujorškog Muzeja moderne umjetnosti, prvo čega sam se sjetio bio je roman Pierrea La Murea ‘Moulin Rogue’ koji opisuje biografiju Henrija Toulousea-Lautreca”, govori nam umjetnik Boris Bućan.
“U knjizi piše da je taj umjetnik dan prije svoje smrti uvršten u stalni postav pariškog Louvrea, a pritom se opisuje koliko mu je to bilo važno. Kod mene su malo uranili, dvije do tri godine”, kaže Bućan u polušali, “no svejedno mi to puno znači. Oduševljen sam ovom informacijom.”
MoMA, znameniti muzej na njujorškoj 53. ulici, na Manhattanu, i jedan od najvažnijih muzeja na svijetu, dovršava novi stalni postav, u koji su, kako ekskluzivno saznajemo, uvrštena čak tri Bućanova rada, plakata.
VIP obilazak
Postav se službeno otvara 21. listopada, o čemu već izvještavaju vodeći svjetski mediji, no VIP obilazak bio je prije nekoliko dana. Naš znameniti dizajner s njujorškom adresom Mirko Ilić među onima je koji su ranije obišli novi stalni postav. “Bućanovi radovi jedini su iz Hrvatske i jedan su od rijetkih radova grafičkog dizajna u stalnom postavu. Uz to, nitko od grafičkih dizajnera nije dobio tako velik i dramatičan prostor kao što ga je dobio Bućan. Kad dođete na treći kat, njegovi će vas radovi prvi tamo dočekati”, kaže Ilić.
Ilića su snimili uz Bućanov rad tijekom obilaska s kustosicom Odjela arhitekture i dizajna Juliet Kinchin, koja je dobro poznata američkoj javnosti. Fotografiju je stavio i na društvene mreže, s potpisom “Juliet Kinchin i ja ‘sakrivamo’ se u plakatu Borisa Bućana”, aludirajući pritom na centralno postavljen rad, crnu pozadinu s mnoštvom trešanja.
Dvojica autora cijene i podržavaju jedan drugoga: primjerice, Ilić je nekoliko Bućanovih radova uvrstio u par knjiga koje je do sada napisao sa svojim kolegom, Stevenom Hellerom.
Bućan nam, nadalje, pojašnjava kontekst dolaska radova u njujorški muzej. U fundusu je, naime, nešto više od 20 njegovih plakata, ponajviše iz osamdesetih godina, a u stalnom su postavu tri. “Donirao ih je još prije nekog vremena kolekcionar Toni Politeo, s kojim često surađujem. Pričao mi je da su se, nakon što je donio plakate, svi kustosi muzeja okupili oko njega”, kaže Ilić. Poznato je, naime, da ovaj muzej ima istu politiku prilikom kupnje i prilikom poklanjanja umjetnina, odnosno da ni na poklon ne uzima radove koje ne želi u svojem fundusu.
“Tri su plakata. Dva su nastala za Zagrebačke simfoničare i Zbor RTZ-a, s kojima sam tih godina često surađivao. Plakat koji je u postavu u sredini, s trešnjama, nastao je uz izvedbu opusa Gustava Mahlera i to mi je jedan od dražih radova. Treći plakat je za Hrvatsko narodno kazalište Split, za izvedbu ‘Areteja’ prema Miroslavu Krleži. Nacrtani su mnogi majmuni. Podsjećam vas da je Banksyjev rad s majmunima ovih dana prodan za 11 milijuna funti. Moj je rad s majmunima nastao znatno ranije”, govori nam Bućan.
Dio preuređenog postava, koji se službeno otvara za tri dana
Poziv iz Londona
Pitamo ga kako je došlo do suradnje sa Zagrebačkim simfoničarima i Zborom RTZ-a, za koje je napravio neke od najboljih radova, pa i dva koja su u stalnom postavu MoMA-e. “Pozvao me Tihomir Jokić koji je tamo radio, bila je to čarobna suradnja, dopustio mi je da odaberem motiv, nije se miješao. Danas mi se čini da je drugačije”, kaže naš sugovornik.
Iako najveće do sada, Bućanu je ovo prvo priznanje međunarodne javnosti. Izlagao je na povremenim izložbama i u MoMA-i, no biti uvršten u stalni postav, stepenica je više. Bio je jedan od izlagača na velikoj izložbi o pop-artu u Tate Modern u Londonu. Njegov plakat za balet Igora Stravinskog “Žar-ptica”, podsjetimo, crno-bijela erotizirana figura ptice u crvenim štiklama koja hoda na zelenim vlatima trave, bila je i na naslovnici kataloga izložbe “Moć plakata” u londonskom Victoria and Albert Museumu.
Izložba je govorila o najboljim europskim plakatima od 1870. do danas, a upravo je Bućanov prepoznatljiv plakat istaknut kao zaštitni znak. “I sada pripremaju jedan projekt u londonskom muzeju, zvali su me radi suradnje. Trenutačno radim i na plakatu uz obilježavanje 140 godina zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt”, kaže Bućan, za kojeg mi je naša najutjecajnija teoretičarka, Vera Horvat Pintarić, u jednom intervjuu rekla da je “jedini živući umjetnik iz Hrvatske europskog ranga”, uz napomenu: “Jako je važno promatrati i s kojom lakoćom stvara”.
Bućan je karijeru započeo kao konceptualni umjetnik, bavio se dugi niz godina grafičkim dizajnom, plodan je, iznimno su hvaljene njegove slike koje je na godišnjoj bazi izlagao u Gliptoteci HAZU. Velik je erudit i oštar je na jeziku. “Nemam problema s velikim umjetnicima, no u ovoj sredini, s malim umjetnicima, imam ogromne probleme”, rekao mi je u jednom intervjuu.
Novosti u koncepciji
MoMA, poznato je, ima ključne radove kubizma, nadrealizma i apstraktnog ekspresionizma koji su prije bili izloženi po područjima. O novom se postavu već piše da je pun iznenađenja. Primjerice, Picassove “Gospođice iz Avignona” iz 1907. godine, prema mnogim tumačenjima, iako, kasnije i djelomice osporeno, prvo kubističko djelo u povijesti umjetnosti (protagonistice su, podsjetimo, prostitutke iz bordela u Avignonskoj ulici u Barceloni), u postavu više nisu uz djela Georgesa Braquea, njegova kolege iz razdoblja kubizma, s kojim je dijelio slične interese, nego su uz rad Faith Ringgold “American People Series #20: Die”, koji datira u 1967. godinu.
Slika ove njujorške umjetnice, koja se često pozivala upravo na Picassa u svojem radu, prikazuje u kovitlacu ranjene ljude, nakon nasilja, nakon pucnjave. U postavu je, također, uz “Crveni studio” Henrija Matissea, rad “Zalazak Sunca” Alme Woodsey Thomas, rad iz 1973. Keramika Georgea Ohra u istoj je sobi sa “Zvjezdanom noći”, jednom od najpoznatijih slika nizozemskog umjetnika Van Gogha.
U MoMA-i su i neke od najpoznatijih umjetnina kao što je Van Goghova “Zvjezdana noć”
U postavu je mnogo više žena umjetnica, mnogo više autora i autorica iz Afrike, Azije, Južne Amerike, ne samo iz SAD-a nego i iz Europe, uglavnom zapadne, kako je bilo i prije.
Obnova muzeja koštala je, pišu američki mediji, 450 milijuna dolara, a muzej je proširen za još 4500 četvornih metara. Više od stotinu ljudi radilo je na ovoj velikoj promjeni za američki muzej.
Kako piše likovni kritičar The New York Timesa, jedan od prvih koji je postav imao prilike vidjeti, Holland Cotter, “napokon će to biti, iako još uz oprez, živuća institucija 21. stoljeća, a ne spomenik zastarjeloj povijesti, bjelačkoj, dominantno muškoj i nacionalističkoj”. U novom postavu je oko 2400 radova, tisuću više nego prije - slike, skulpture, dizajn, arhitektura, film i performans. Bok uz bok izlažu Margarete Schütte-Lihotzky, Zaha Hadid, Rem Koolhaas. Sada imaju prostor za performanse i projekciju filmova - Stuart Comer, koji je na čelu ovog odjela za performans i medije, usporedio ga je sa stanom Yoko Ono.
Svakih šest mjeseci postav će, najavljuju, ipak pretrpjeti neznatne promjene.
Brojne dogradnje
Muzej ima i dugačku arhitektonsku povijest. Prvo je bio postavljen u postojećoj građevini, s potpisom Goodwin-Stone, nastavke su potom radili Philip Johnson, Cesar Pelli, pa japanski arhitekt Yoshio Taniguchi, a novi je radio studio Diller Scofidio + Renfro u suradnji s Genslerom.
Glenn Lowry, koji će, inače, najdulje u povijesti provesti na mjestu ravnatelja muzeja, sve do 2025. rekao je među ostalim, u povodu novog ruha MoMA-e: “Ono što čini modernu i suvremenu umjetnost uzbudljivom debate su i argumenti, što naglašavamo i novim postavom. Muzej treba sebe neprekidno preispitivati.”
MoMA je osnovana krajem dvadesetih godina, ideja je potekla od nekoliko ambicioznijih patrona umjetnosti. Nakon niza peripetija, konačno je otvorena 1939. godine. Prvi je ravnatelj bio Alfred Barr, koji je, među ostalim, rekao da im je želja otvoriti muzej koji će pomoći razumijevanju likovne umjetnosti i dati New Yorku jedan od najvećih umjetničkih muzeja na svijetu. Muzej moderne umjetnosti, na prestižnoj lokaciji na Manhattanu, danas se upravo takvim i smatra.