U Muzeju Mimara sutra se otvara u srijedu izložba “Sjaj bijelog zlata. Bečka manufaktura porculana 1718. - 1864. Zbirka Marton” na kojoj se mogu pogledati umjetnički predmeti koje je bečka manufaktura stvorila tijekom gotovo 150 godina.
Osim predmeta od porculana, izlaže se portret carice Marije Terezije, posuđen iz Hrvatskog povijesnog muzeja, te slike habsburških vladara za čije je vladavine bečka manufaktura bila vodeća u umjetničkom oblikovanju porculana. Istaknute godine početka 1718., i završetka djelovanja 1864. ukazuju na to da zbirka prati kompletnu proizvodnju od osnivanja do zatvaranja manufakture u Beču.
Počeci na buvljacima
Kolekcionar Veljko Marton izbivao je s umjetničke scene deset godina. Izložbom slavi pedeset godina sakupljanja umjetnina te, kako nastavlja: “Teško je naći puno kolekcionara koji imaju takav kontinuitet, no kontinuitet je potreban da bi se nešto kvalitetnije napravilo. Počeo sam s malim buvljacima i sitnijim trgovcima umjetninama, danas kupujem globalno. Izložbu porculana pokazat ću i krajem godine u Beču, u sklopu obilježavanja obljetnice.”
Muzej Mimara je, nastavlja, “odabrao kao pravo mjesto za dijalog između dva kolekcionara različitog pristupa. Mimara, naravno, nije mogao guglati, nije postojala tolika količina stručnjaka, oslanjao se ponajviše na svoj sud. Danas kolekcionari imaju kontakt s velikim muzejima i kustosima i jedna se umjetnina može brzo procijeniti.”
Okosnica je njegove zbirke bečka manufaktura jer je živio dugo u austrijskoj prijestolnici. Sakupljao je i srebro, staklo te bečke slikare uglavnom iz 19. stoljeća.
Na izložbi porculana oblikovanog u bečkim manufakturama moći će se pogledati 150 predmeta iz 18. i 19. stoljeća (lijevo i u sredini), bista Marije Terezije (desno)
Kolekcionar je, dakle, pola stoljeća, no prvi je predmet bečkog porculana kupio u Budimpešti na buvljaku prije četrdeset i pet godina. “To što sam prvo kupio, slučajno i na samim počecima, kasnije se pokazalo da je izuzetno dobro. To je taj nekakvi faktor sreće koji je bitan u životu i kolekcionarstvu, da vidiš pravu stvar na pravom mjestu.”
Jedna od umjetnina koje su najzanimljivije na izložbi bista je, govori Marton, Marije Terezije. “Bista ima sjajnu priču. Prošle sam je godine izložio u Palazzo Pitti u Firenzi. Organizirali su svjetsku izložbu bečkog porculana i bili su pozvani svi najveći muzeji od muzeja iz Lichtensteina do Metropolitana iz New Yorka. Bista Marije Tereze bila je na detaljnoj analizi na Bečkoj akademiji.
Sačuvani su podaci da je bista izrađena nakon što je preuzela manufakturu i da je bila jako zadovoljna svojim izgledom, kako je prikazana na bisti. Ne znamo točno tko je autor, no moguće je da je to jedan austrijski kipar, vrlo poznat, koji je među ostalim izrađivao medalje.”
Slika Marije Terezije
Kolekcija je poprilična. No količina umjetnina, nastavlja Marton, ne mora nužno značiti kvalitetu. Mnogi su faktori važni. “Moja zbirka prati kompletno razdoblje od početka manufakture, barok, rokoko, klasicizam, bidermajer. Prošle sam godine imao prilike kupiti zbirku američkog kolekcionara Richarda Cohena.
Sakupljao je djela porculana i odlučio je prodati zbirku. Zbirka Cohen zapravo je slovila kao najvažnija zbirka neoklasicističkog porculana na svijetu. Doduše, ne vlada interes za ovo polje kao što je vladao nekad, ljude više zanima suvremena umjetnost, tako da je i sam rekao da je na kraju dobio manje novaca nego što je za to platio”.
Koje su cijene u ovom segmentu tržišta umjetnina, pitamo Martona? “Naravno, rijetki su predmeti na visokim ciframa. Kreću se u pravilu od nekoliko tisuća eura do nekoliko desetaka, a u nekim slučajevima i nekoliko stotina tisuća. Dio je zbirke Cohen, a to govori o njezinoj važnosti, otkupila francuska država. Među ostalim, riječ je o poklonima koje je dobivao sam Napoleon.”