Ona slikica gdje stojiš polak smokvi je tak tužna, tam stojiš kao kakav kip božice tuge, mala čubica je tak skupljena kao da hoće plakati, cjela slikica je tak samo tužna, ali zato si jako impozantna, izgledaš kao prava kapetanica, prilično si i debela, prsa su već jako velika, trebala bi sad faktično već jednog velikog šanog dečeca kojeg bi za ruku okolo peljala. Na ovoj drugoj slikici gdje stojiš se isto šano držiš, samo se ritica bolje vidi i ona je sad jača uf i nju bi taki grizel...” stoji na poleđini fotografije na kojoj je prikazano zapovjedništvu Austrougarske vojske u istočnoj Galiciji. Fotografija je crno-bijela, a tekst piše časnik Stjepan Sertić i šalje ga u Varaždin svojoj supruzi Nataliji.
