Gorki Žuvela (1946. - 2017.) spada u one umjetnike čije se djelovanje ne može svesti samo na umjetnost. Ovaj Velolučanin, zagrebački student i splitski profesor obilježio je pola stoljeća likovnog života kao umjetnik, dizajner i pedagog.
Generacijski izdanak nove umjetničke prakse još se od prvih izložbi početkom 70-ih bavi konceptualnom umjetnošću. Tijekom četiri desetljeća istodobno je prisutan i kao dizajner, a njegovi plakati često imaju konceptualnu crtu (poput slavnog plakata "Grad koji nema kazalište ne treba imati ni kazališni plakat", nastalog 1978., kad je splitska teatarska zgrada zgarište). Njegov profesorski rad nemoguće je precijeniti. Radio je u srednjoj umjetničkoj školi, a potom na akademiji UMAS koju je osnovao, a jedna od njegovih učenica - danas ugledna konceptualna umjetnica - rekla mi je prekjučer:
"Suvremeniju sam umjetničku naobrazbu stekla sa Žuvelom u splitskoj srednjoj školi nego na zagrebačkoj akademiji". Pokraj svega toga, katkad je lako zaboraviti koliko je Žuvela bio - naprosto dobar umjetnik. A na to nas podsjeća retrospektiva koja je u ponedjeljak otvorena u splitskoj Galeriji umjetnina.
Riječ je o izložbi koja pokriva 47 godina Žuvelina slikarstva, kiparstva, dizajnerskih i konceptualnih radova. Glavna kustosica izložbe je Jasminka Babić, a kustoski tim uz nju čine Viktor Popović i Ana Čukušić. Čak i za nas koji smo vjerovali da puno znamo o Žuvelinu radu izložba je bomba. Ona u potpunosti afirmira ovog umjetnika koji je stalno mutirao, rado mijenjao materijale i medij, ali imao provodnu crtu prepoznatljivosti. Umjetnika koji nikad nije prestao biti konceptualan, ali je istodobno bio duboko vizualan i dizajnerski dopadljiv.