U intervjuu koji je dala za Vox feminae, na posljednje pitanje sugovornice - Koje priznanje smatrate najvažnijim u karijeri? - Marija Braut odgovara: “Jednom će netko gledati moje još neobjavljene negative, koje ću dati muzejima i galerijama, i poželjet će ih razviti i postaviti izložbu. To će mi biti najveće priznanje.” Studeni je 2012, osamdeset tri su joj godine, svježe je pameti, poštapa se staračkim štapom, i nema više snage, a možda ni motiva, da radi onako kako je radila u prethodnih pedesetak godina. Kaže da joj je kći kupila malu digitalnu kameru, i da njome nasitno fotografira. Ali to nije to, ona je fotograf iz laboratorija, iz tamne komore. Unutra se stvaraju fotografije. Digitalna slika je nešto drugo: zaustavljeni trenutak viđene stvarnosti. A opet, digitalna fotografija ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....