Iza ovih umjetničkih djela ne stoje ni muzeji, ni galerije, ni kustosi, ni privatni kolekcionari. Naručuju ih građani za svoje kvartove, škole, bolnice… Model se vrlo uspješno primjenjuje već trideset godina u Francuskoj kroz različite organizacije, a jedna od njih je i udruženje Novih naručitelja u umjetnosti i znanosti, čije su ključne akterice, kustosice Amanda Crabtree i Valérie Cudel, ovih dana gostovale u Zagrebu. Na predavanju usmjerenom ka osnivanju platforme Novih naručitelja u Hrvatskoj, u organizaciji Otvorenog likovnog pogona, ove dvije pionirke naručivanja i produciranja umjetnosti u javnom prostoru i zajednici, u kojem građani uzimaju inicijativu i odlučujuću ulogu, govorile su o svom radu.
Posao medijatora
"Nas dvije radimo za organizaciju u Francuskoj koja je razvila program koji se zove ‘Novi naručitelji‘. Postoji 25 takvih organizacija u Francuskoj, a slične mreže djeluju i u Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Belgiji… Specifično je za nas da proizvodimo umjetnička djela prema narudžbi građana", kažu za Jutarnji francuske kustosice. "Naš posao kao medijatora u tom procesu je da razumijemo želje lokalnog stanovništva. Na nama je da vidimo što im odgovara, bilo da se radi o ambijentalnoj instalaciji, spomeniku nekoj povijesnoj ličnosti ili performansu. Kada lokalno stanovništvo odredi temu ili pitanje koje žele da rad problematizira, mi im sugeriramo umjetnike koji bi mogli njihovu ideju i realizirati." Postoji, kako objašnjavaju, cijeli jedan protokol, metodologija koja vodi do produkcije umjetničkog djela koje može biti u javnom prostoru, ili u nekoj javnoj ustanovi poput bolnica ili škola.
"Ti ljudi odabiru nas, važno je da imaju informaciju da mogu naručiti umjetničko djelo."
No tko su zapravo Novi naručitelji? "Novi naručitelji uglavnom su grupa ljudi koja predstavlja jednu širu zajednicu. Oni ne plaćaju taj rad, to su ljudi koji inače ne naručuju umjetnička djela. Može se raditi o nekoj interesnoj grupi, na primjer radili smo jedan projekt za vaterpolski klub."
Njih dvije rade već više od dvadeset godina na ovoj specifičnoj metodologiji čiji je idejni začetnik umjetnik François Hers. Ovakve inicijative, kažu, danas su prepoznate na nacionalnoj razini u Francuskoj od strane Ministarstva kulture koje ih i financira. Svaka regija pak surađuje s lokalnom vlašću na takvim projektima, koje ponekad financiraju i privatni sponzori. Kada je riječ o financijama, surađuju s državom, gradovima i regijama.
"Svi su projekti različiti i oni su na neki način ogledalo društva. Nikad ne znamo što će umjetnici napraviti. Počinjemo s praznom stranicom i krećemo zajedno u tu pustolovinu. Često su ti projekti posve drugačiji od onih koje inače ti umjetnici rade. Pred njima su sada stvarne osobe, a ne muzeji ili kustosi, galerije ili kolekcionari koji od njih naručuju djelo. To ih nerijetko navodi da drugačije razmišljaju."
A primjera je doista mnogo. Recimo za frekventni, ali prilično bezličan Trg Françoisa Mitterranda u Lilleu naručitelji (Odile Werner, Kuća arhitekture i grada; osoblje SPL Euralillean) su poželjeli mjesto s ponudom kvalitetne brze hrane, koje bi postalo prepoznatljiv znak trga i mjesto okupljanja. Austrijski umjetnik Erwin Wurm osmislio je stoga objekt nalik prikolici u kojoj se prodaju prženi krumpirići, ali razobličen, kao da se topi, naglašavajući njegovu skulpturalnu kvalitetu.
Jedna pak druga grupa naručitelja u želji da očuva tradiciju uzgoja goluba pismonoša, htjela je objekt koji će privući nove ljude tom hobiju. Industrijska dizajnerica Matali Crasset osmislila je prototip golubarnika u obliku kapsule, referirajući se na golubinjake starog Egipta, ali u futurističkoj interpretaciji, dok unutrašnjost podsjeća na stablo, prirodno odmorište golubova. Šest metara visok golubarnik postavljen je na uzvisini u zabavnom parku Caudry, evocirajući ideju odlaska, leta.
Botanički vrtovi u bolnici
A kako jedan sumoran bolnički hodnik bez prozora učiniti ugodnijim mjestom, pitanje je koje je mučilo osoblje Sveučilišne bolnice u Lilleu. Umjetnica Jyll Bradley predložila im je projekt inspiriran botaničkim vrtovima, uzimajući u obzir bogatu botaničku povijest Lillea i bolničko okruženje. Na zidove hodnika postavila je nekoliko pozadinski osvijetljenih fotografija botaničkih vrtova Lillea, snimljenih u različitim godišnjim dobima, koje se doimaju kao prozori. Na ulazu u hodnik uređeno je mjesto dobrodošlice za odmor, okupljanje i učenje o botaničkoj povijesti i resursima Lillea, s informacijama o lijekovima i biljkama.
Stanovnici četvrti Soubise u gradu Dunkerqueu također su razmišljali na sličan način te su u svojoj želji da povećaju vidljivost društvenog centra u svojoj četvrti došli na ideju da njegovo predvorje učine ugodnijim mjestom za boravak. Umjetnik Patrice Carré je opremio taj prostor centra posebno dizajniranim namještajem, na stropu postavio laganu umjetničku instalaciju, zid na ulazu zamijenio ostakljenim plohama kako bi u prostor doveo više svjetla, a sam ulaz istaknuo neonskim natpisom s imenom centra.
I u Hrvatskoj postoji inicijativa da se formira platforma Novih naručitelja, iza koje stoji umjetnica Kristina Leko. Ona u sklopu Otvorenog likovnog pogona s povjesničarkom umjetnosti Mašom Štrbac od 2019. godine radi ciljano na razvoju tog programa.
Napisale su zajedno s vanjskom suradnicom, apsolventicom povijesti umjetnosti Hanom Katanić, elaborat koji je pred finalizacijom, a namjera im je iduće godine napraviti veliku konferenciju s gostima iz više zemalja, gdje će se razmotriti mogućnosti primjene takvog modela i kod nas. q+