Jelena Bando u svoj atelje u Preradovićevoj ulici u Zagrebu odlazi svaki dan. Puno radi. U atelje se ulazi iz dvorišta, oni koji su ga posjetili među ostalim ga pamte po mnogim sobnim biljkama te po malenim šalicama za kavu.
Kako je u centru grada, zgodna je pozicija, često ju posjećuju prijatelji. Tko god se u gradu nađe, svratit će do nje. Ateljei umjetnika i inače su često omiljena mjesta kulturnjaka. Znaju završiti i na fotografijama kojima se dokumentira život u pojedinom ateljeu. No, rijetko se dogodi da završe kao protagonisti na slikama. A takav je slučaj s novom izložbom ove umjetnice.
Odlazak psihijatru
Naime, na izložbi nazvanoj “Nice to Meet You/Drago mi je” koja će se otvoriti u petak, 28. kolovoza u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, kustosice Martine Munivrana, pokazat će šesnaest slika, i jedna su nastavak druge. Na prvoj su slici njezini prijatelji i emocija koju je prepoznala u njima, na drugoj detalj s prve slike. Na izložbi diptisi ipak neće biti spojeni, već je na promatraču da ih sam spoji po nekim svojim asocijacijama.
Jelenu Bando, osim po njezinom stvaralaštvu, najbolje poznajemo po međunarodnom festivalu ilustracije 36 Mountains, koji je pokrenula jer nije kod nas bilo izložbi sličnog profila te je dovela neke od zanimljivijih autora s područja ilustracije kod nas.
Na novom ciklusu radi tri godine. Kod svojih prijatelja prepoznaje mnoge emocije: hrabrost, nadu, tugu, strah, bijes, sreću. Jednaku emociju umjetnica pronalazi u sebi. Ako sebe ne ogolite do kraja, teško da se možete baviti poštenom umjetnošću.
Ateljei su česta mjesta druženja umjetnika, no nisu isključivo umjetnici na njezinim slikama: “Emociju koju osjetim iz razgovora prenesem na slike. I sama ulazim u tu emociju, pokušavam je razumjeti. Ono što je skriveno, postaje vidljivo.” Jesu li njezini prijatelji znali da će postati protagonisti slike? “Da. Svaki je od njih pristao biti protagonist. Ja u razgovoru, dok slikam, ulazim u ulogu psihoterapeuta, a imam i suradnicu koja je psihoterapeut po struci.” Je li riječ isključivo o njezinim kolegama, pitamo je? “Slikala sam Ivana Prerada i Ivana Markovića od slikara, a jedna od protagonistica je Natalija, kiparica s kojom dijelim atelje. Na slici je i moj autoportret. Ali i ima kolegica dizajnerica, producentica, to su ljudi s kojima sam generacijski povezana i koji su moji dobri prijatelji. Izložba je koja govori o važnosti prijateljstva, zapravo o tom osjećaju mira koje nosi prijateljstvo”, govori mlada akademska slikarica, koja je diplomirala prije osam godina.
U međuvremenu je živjela u Parizu, gdje je izlagala, među ostalim, i u Galeriji Nouvelle Organon, te neko vrijeme i u Berlinu, dvjema prijestolnicama kulture. Prošle je godine u Kući za arhitekturu Oris pokazala izložbu svojih slika koje su nastale tijekom jednomjesečnog putovanja u Vijetnam, koje ju se poprilično dojmilo.
World Art Tokyo
Zanimaju ju i druge kulture, ciklus “Drugi - pravi prostor” inspiriran je kulturom udruge imigranata s otoka Guadalupe, priča je to o različitosti, komunikaciji među različitim kulturama. Prizori iz interijera njezina stana ispreplitali su se s prizorima s ovog otoka, nastojala je spojiti dvije kulture. Ova 32-godišnja umjetnica pozvana je i na izlaganje na World Art Tokyo koji se održava u sklopu tokijskog sajma umjetnina, no to je odgođeno zbog korone.
Sudjelovala je i u nagrađenom projektu Bojanke Jutarnjeg lista, a crtež koji nam je poslala dio je većeg djela “Susreti u nestajanju”, kako nam je rekla, “predstavlja jednu od zajednica koje su u opasnosti da njihov tradicijski način života bude ugrožen vanjskim utjecajima. Riječ o plemenu Achuar koje živi u Amazoni, na granici Ekvadora i Perua”.
Izložba traje mjesec dana.