Leševe sirotinje i prijestupnika stoljećima su koristili kao modele za slike i znanstvena istraživanja

Sirotinja i prijestupnici često su kroz stoljeća posthumno, kao mrtva tijela, služili ilustratorima, umjetnicima, liječnicima, na njihovim su trpulima, bez da se te ljude za života išta pitalo, radili svoja istraživanja i svoju umjetnost.

Priče koje stoje iza tih tijela – i način na koja su ona pribavljena – mračne su, jezive.

Poznata figura na Rembrandtovoj slici "Sat anatomije dr. Nicolaesa Tulpa" iz 17. stoljeća, tijelo poput isklesanog sivog mramora, svaki mišić besprijekorno oblikovan zapravo je tijelo pogubljenog čovjeka kojeg seciraju. Njegov zločin? Krađa zimskog kaputa.

U britanskom Leedsu otvorena je izložba u Muzeju medicine Thackrayu nazvana "Anatomija, umjetnost i moć", pokazuje

te uglavnom anonimne figure, izložene na najbrutalniji način, služile su da bi ilustratori radili ilustracije za medicinske atlase ili su ih poput trofeja izlagali bogati kolekcionari.

I kao Adriaan Adriaanszoon, sitni lopov kojeg je naslikao Rembrandt, nitko od njih nije za života dao dopuštenje da se s njihovim tijelima to čini, da se slike njihovih razodjevenih, unakaženih tijela uvežu u knjigu ili izlože na zidu.

"Izložba poziva posjetitelje da propitaju čija se tijela pojavljuju u anatomskim udžbenicima, tko ih je crtao i zašto", kazao je Jamie Taylor, direktor muzejskih zbirki, obrazovanja i programa, za BBC. "Tijela prikazana na ovim stranicama pripadaju ljudima koji su tijekom povijesti bili potlačeni, čija su prava smatrana sekundarnima, zanemarivima ili ignoriranima."

Knjiga anatomije bez crteža "nije ništa bolja od knjige geografije bez njezinih karata", izjavio je kirurg i anatomski ilustrator 18. stoljeća John Bell.

Vremenom se mijenjalo ne samo razumijevanje ljudskog tijela nego i kulturni kontekst u kojem su te slike nastale.

Posebno je razotkrivajuća na izložbi prikazana raskošna naslovna stranica knjige Andreasa Vesaliusa De Humani Corporis Fabrica (1543), prvog velikog teksta koji je prikazao ljudsku anatomiju nacrtanu izravno iz seciranih tijela.

U jednom slučaju riječ je o disekciji tijela pogubljene seksualne radnice.

Razlika u društvenom statusu i moći između kirurga i pokojnice jedva da je mogla biti očitija, a tržište za te raskošno ilustrirane knjige bilo je, kako bilježi izložba, među bogatima i utjecajnima.