Marina Paulenka spada pod one kreativce mlađe generacije koji su angažirani oko svojeg rada, ali i oko rada svojih još i mlađih kolega: talentiranog će kolegu rado preporučiti. Društveno je angažirana. Nedavno je bila kustosicom međunarodne izložbe “Budnost, borba, ponos: kroz njene oči” koja je pokazala trinaest važnih priča žena diljem svijeta putem radova trinaest umjetnica. Na čelu je festivala Organa Vida, koji dovodi međunarodno priznate fotografe u Hrvatsku. Uglavnom, onaj je tip za kojeg mi se stalno čini da će negdje otići van Hrvatske, jer će joj sredina postati pretijesna.
Otvorena je izložba portreta umirovljenika naziva 'Od 9 do 12', fotografkinje Marine Paulenke.
Fotografiju je diplomirala na ADU nakon diplome grafičkog dizajna. O njoj sam prvi put pisala još kada je napravila diplomski rad o Jehovinim svjedocima, željela je razbiti predrasude, preciznije pojednostavljenu predodžbu o ovoj skupini ljudi koju većina nas ima, pa je imala i ona sama. I to je fotografijom učinila. Snimala je također i svakodnevicu lezbijskog para ispunjenu nježnošću. Kao i detalje svakodnevice zatvorenica u Požegi i sl., da nabrojimo samo neke od njezinih radova.
Sada je u prostoru BAZA-e otvorila izložbu novih radova, pod nazivom od “9 do 12”, izložbom je ujedno i krenula nova sezona programa u ovom izlagačkom prostoru “Umjetnici za kvart”. Do sada su Paulenkine fotografije bile u boji, sada su crnobijele. Izloženi su uvećani portreti koje je snimila u Domu za starije osobe Trešnjevka. Portreti lišeni bilo kakve patetike, a opet bolno iskreni. Fotografije su nastale na temelju njezina terenskog rada koji je trajao godinu dana: za sve se projekte umjetnica dugo priprema, upoznaje protagoniste fotografija.
Otvorena je izložba portreta umirovljenika naziva 'Od 9 do 12', fotografkinje Marine Paulenke.
Temom treće dobi zadnji put su se u likovnom svijetu na ovim prostorima izložbom bavili iz Kontejnera kada su organizirali izložbu “Ekstravagantna tijela: Ekstravagantne godine”: bila je to izložba održana 2013. godine, izlagali su Sandra Sterle, Ivan Kožarić, Sanja Iveković, da nabrojimo samo neke, i bila je to jedna od upečatljivijih skupnih izložbi u navedenom razdoblju. Zapravo se vrlo rijetko treća dob interpretira u umjetnosti.
Fotografkinja, dakle, godinu dana, snima one koje borave u jedinom javnom domu na području Trešnjevke, a posjećuje ih u sklopu programa kako se tumači uz izložbu “socijalizacije i kreiranja kvalitetne svakodnevice”, odnosno u jutarnjem terminu od 9 do 12 kada se u Domu vježba, svira, plete, crta...
Ona se sa štićenicima zbližava, sluša njihove priče. Nakon što se sa svima upoznala, portretira ih analognom kamerom velikog formata, pri čemu duge, višeminutne ekspozicije koristi za close up.
Otvorena je izložba portreta umirovljenika naziva 'Od 9 do 12', fotografkinje Marine Paulenke.