Još ovaj vikend u atriju palače Sponza može se pogledati izložba „Hvala“ slikarice Lene Kramarić. Izložba obuhvaća dvadesetak djela i predstavlja ovu zagrebačku slikaricu s dubrovačkom adresom u nešto drugačijem svjetlu – njome želi odati hommage običnim stvarima za koje je zahvalna u životu, a kojih čovjek često nije svjestan. Kustosica izložbe Jelena Tamindžija Donnart navodi kako su ruke kao ikonološki simbol zahvalnosti prisutne u svakom radu autorice te podjednako predstavljaju i jednu fragilnost, ranjivost ženskih „nevinijih od mojih“ ruku, ali i zbroj individualnih snaga koji rezultiraju ujedinjenim zajedništvom.
Slikarske kompozicije Lene Kramarić idejno su imaginarne, iako se likovi koje prikazuje, kako je pojasnila jednom prilikom, ponekad pretvaraju u ljude koji su joj općenito u životu ili specifično u tom trenutku važni.
O slikama koje je predstavila u Sponzi kombinira crno-bijeli crtež i boju, a na nekim mjestima plohe oslikava točkastim, prugastim i drugim motivima nalik šablonama čime postiže zanimljive efekte na platnu.
U ovom se ciklusu slikarica dotiče i teme prostora ali, to nije samo fizički prostor nego i prostor seljenja, prostor življenja, prostor doma. Kako primjećuje kustosica izložbe: „Kroz radove i život umjetnice Lene Kramarić motiv kutija neprestano se provlači kroz njezinu narativnu nit, gdje prostor ispunjen neotvorenim kutijama metaforično autoricu odvodi u svijet njezinih stalnih čekanja, očekivanja i straha od ponovnog pakiranja i raspakiranja. Konstanta seljenja uvjetovala su neprekidna i intenzivna prepakiravanja predmeta pri čemu istovremeno uvijek novi, ali izgledom uvijek stari i prepoznatljivi obrisi kutija, autorici predstavljaju svojevrsnu kočnicu, nasilnu pauzu u njenom stvaralačkom skučenom prostoru koji joj nalaže dimenzije djela, kretanje kroz prostor, nemogućnost odmicanja od rada i promatranja djela s potrebne distance. Zbijenost vanjskog fizičkog prostora prenosi se i u unutarnji umjetnički prostor gdje pretežito ženski likovi isprepliću svoje životne planove na kolodvoru osjećaja bez voznog reda i konduktera“.
Na slikama se pojavljuju pretežno ženske figure u različitim, ponekad i posve neočekivanim, kompozicijskim odnosima. Tamindžija Donnart slike ove umjetnice povezuje i s ženskom intuicijom i emocijama, a ne zanemaruje ni ulogu boja i uzoraka koje koristi.
„Buntovnički prelazeći preko kontura prikazanih likova, kolorit u radovima Lene Kramarić predstavlja drugu stranu medalje, prostor neograničene slobode i mašte koja se ne podvrgava zadanim obrisima, već stvara vlastiti pejzaž ispresijecan instinktima, dubokim emocijama i natruhama ženske intuicije“. „Upravo ovaj lirični kolorizam ukazuje na fragilnost oblika i zadanih smjerova života koji u Leninim radovima lako isparavaju u ono ponovno bestežinsko stanje. Kao opreku laganim kvaziakvarelnim namazima bojama, postavljaju se brojni uzorci koje autorica aplicira u svojim djelima uspješno izbjegavajući njihovu puku dekorativnu narav. Uzorci koji podsjećaju na tapete starinskih kuća naših predaka u ulje na platno unose jednu sugestivnu intimu interijera u kojima se odvijaju priče koje skrivamo izvan granica našeg privatnog teritorija“.
Lena Kramarić rođena je 1982. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna (Grafički odsjek) upisuje Akademiju likovnih umjetnosti (Nastavnički odsjek, smjer slikarstvo) koji završava 2008. godine te nastavlja obrazovanje na Poslijediplomskom doktorskom studiju slikarstva. Završila je i dvogodišnju edukaciju za praktičare ekspresivne art terapije, članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika(HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU) te voditeljica umjetničke organizacije Genijator. Izložba „Hvala“ ostaje otvorena do 31. svibnja 2021.