Bivše skladište Exportdrva, zajedno s platoom uz Mrtvi kanal na riječkoj Delti na području luke, i prije 2020. je korišteno za koncerte i izložbe, no od ovoga ljeta, s Europskom prijestolnicom kulture, taj je prostor, preuređen i stavljen u svakodnevnu funkciju, dobio novu dimenziju, postavši praktički novi, “oslobođeni” dio grada te u vremenima posvemašnjih otkazivanja i ostalih novih nenormalnosti nešto što čuva mentalno zdravlje Riječana.
“Ljeto u prijestolnici” s preko 150 događaja, programi pod okriljem Rijeke 2020, grabi punom parom, a sada su, nakon “Histeričnih mašina” (robota koji reagiraju na ljudski pokret), u Exportdrvu u organizaciji Drugog mora, otvorene dvije nove izložbe, “Usijano more” i “Terra Effluviens” dizajnera i povjesničara umjetnosti Nikole Bojića te instalacija “Oblomo: zaposlen lijenošću” slovenskog umjetnika Saše Sedlačeka. Središnje su to izložbe EPK programa na kojima su, u doista atraktivnom prostoru od gotovo 5 tisuća kvadrata površine, predstavljeni radovi nekih od najrelevantnijih svjetskih umjetnika i umjetničkih skupina kao što su Aram Bartholl, Hito Steyerl, Ursula Biemann, DISNOVATION.ORG, Jacob Hurwitz-Goodman/Daniel Keller, Steffen Köhn, Lawrence Lek, Rebecca Moss, Jenny Odell, Elisa Giardina Papa, Lisa Rave, Marie Reinert, Tabita Rezaire, RYBN i Sebastian Schmieg, koji izlažu u sklopu “Usijanog mora”.
Krajnji oblik rada
Izložbe su dio programskog pravca “Dopolavoro” koji se bavi temama rada, njegovih novih oblika, kao i konceptom slobodnog vremena, a potonje je na posebno zanimljiv način obradio Sedlaček. Slovenski umjetnik u lounge Exportdrva postavio je instalaciju koja se sastoji od ležaljki, raznih senzora i sustava koji upošljava računalni vid i strojno učenje, a svojim djelom propituje može li ljenčarenje biti krajnji oblik rada u doma automatizacije.
“Usijano more”, kao što naslov sugerira, istražuje povezanost rada i mora, pokrivajući čitav niz tema i motiva koji se mogu pokriti tim kišobranom. Za svoju instalaciju “Unlock life”, umjetnik Aram Bartholl izvukao je iz berlinskih kanala više električnih romobila i bicikala, odbačenih prometala koja po europskim gradovima iznajmljuju start-up tvrtke, a njihovo uništavanje i tračenje ukalkulirano je u trošak ekonomski i ekološki neodrživog biznisa. Romobili i bicikle, nakon što mjesecima ili godinama leže u vodi, gube svoj glamur, a kada ih se izvuče, na njima se može pronaći novi život u obliku račića i crva. Skupina DISNOVATION.ORG predstavlja, pak, instalaciju, zbirku i istraživanje “Shanzhai Archeology” koja obuhvaća “krivotvorene” mobilne telefone nastale tehnološkim križanjem, hibridne proizvode koji spajaju piratstvo, obrnuti inženjering, kreativnost i samostečene vještine.
Filmski esej
Za potrebe svoje instalacije “Technologies of Care” Elisa Giardina Papa intervjuirala je freelancere koji nude digitalne mikro usluge, usluge fetiša ili emocionalnu potporu na internetu. Protagonisti Steffena Koehna u radu “Always Here” na raznim web lokacijama izvode seksualne radnje za novac, a par, dok čeka klijente, čavrlja, pretražuje net ili razgovara o planovima za večeru. Umjetnica Hito Steyerl bavi se, pak, Jacobom Woodom, financijskim analitičarem koji je bez posla ostao 2008. te postao profesionalni borac mješovitih borilačkih vještina. S računalno generiranim valovima i snimkama vijesti o uraganima i tsunamijima, instalacija se služi vodom i ekstremnim vremenskim uvjetima kao metaforom za fluidnost financijskih sredstava i digitalnih informacija te za kolektivni osjećaj nestabilnosti. Zvučna instalacija francuske umjetnice Marie Reinert, “I see“, rezultat je boravka ove autorice u veljači i ožujku ove godine u Rijeci, prije lockdowna, gdje je sa sedam Riječana, na jeziku koji umjetnica ne razumije, razgovarala o njihovoj viziji budućnosti, zamolivši ih da u prvom licu jednine govore što u budućnosti vide. Rad Lise Rave “Europium” filmski je esej koji tematizira rudarenje europija na dnu mora, rijetkog zemnog metala nazvanog po europskom kontinentu koji svijetli fluorescentnom bojom i ključan je element ekrana u boji te je odigrao presudnu ulogu u razvoju televizije 60-ih godina 20. stoljeća, a utisnut je i na euro novčanice kao zaštitni znak.
Ekologija budućnosti
Tabita Rezaire u radu “Deep Down Tidal” povlači upečatljivu paralelu između smjera polaganja podmorskih optičkih kablova i pomorskih povijesnih trgovačkih ruta kojima su plovili brodovi za prijevoz roblja. Video Rebece Moss “International Water” dokumentira slučaj 65 tisuća tonskog broda koji je besposleno čekao u međunarodnim vodama uz obalu Japana nakon što je kontejnerska brodarska tvrtka Hanjin Shipping Co proglasila bankrot u kolovozu 2016. Zbog propasti tvrtke, oko 2 i pol tisuće mornara ostalo je zatočeno na moru. Rad kolektiva RYBN “The Great Offshore” publiku vodi na putovanje do neobičnih inkarnacija offshore industrije, slobodnih luka za umjetnička djela, luksemburških futurističkih projekata svemirskog rudarstva, malteških programa “zlatnih putovnica” i eksperimentalnih seasteading programa, kojima je zajedničko da su utemeljene na pravnom okviru upravljanja oceanima.
Druga izložba, “Terra Effluviens” inspirirana je studijom “Sistematizacija čovjekove okoline” hrvatskog arhitekta Branka Petrovića koja se bavi ekologijom budućnosti. Prema riječima autora, ona predstavlja viziju na koji će način tehnologije koje koristimo i način na koji živimo utjecati na onečišćenje zraka, a posredno i na zdravlje ljudi. Petrovićeva studija ne temelji se na riječima nego na dijagramima.
