"Kuda vode ona vrata dolje na kraju, u mraku?", upitala je kolegica fotografkinja Berislava, kada smo ovih dana povodom početka obnove obišli palaču u Ilici 25 u Zagrebu. I u unutrašnjosti njezinog prizemlja pronašli zanimljivo iznenađenje.
Vrata koja su se skrivala u mraku hodnika iza velike dvorane, bila su nekoć veliki sef. Glomazna mesingana vrata ispred nas izgledala su kao u nekom filmu. To je, pokazalo se, starinski trezor koji se odavno nije koristio, odnosno kako se moglo vidjeti, u novije je doba služio kao skladište dokumenata jer je u čitavoj zgradi do nedavno bio područni ured centar Grada Zagreba.
Trezor bijele boje vjerojatno je obojen da se kamuflira s bojom zida, a na sebi ima mehanizam za okretanje u boji potamnjelog mesinga. Moguće da su njegova vrata originalno bila druge boje. Na njima stoji oznaka "ne zatvaraj" što upućuje da možda danas ni ne znaju šifru za otvaranje ili vrata jednostavno nije baš tako lako otvoriti kad se jednom zatvore.
Unutrašnja strana masivnih, teških vrata skriva natpis tvorca S. J. Arnheim, Berlin, Budapest. Naime, ova je velika zgrada koja je danas u vlasništvu države te se obnavlja pod Ministarstvom graditeljstva i državne imovine, davno, kad je otvorena 1907. godine prvo bila palača Hrvatsko-slavonske zemaljske štedionice. Krajem 1892. osnovana je u Zagrebu Hrvatsko-slavonska zemaljska hipotekarna banka koju su zvali bankom bana Khuena Hedervarija.
No što smo saznali o tvorcu zaboravljenog starog sefa? S. J. Arnheim je bio Židov koji je preminuo 1875. godine u Berlinu prije nego je otvorena raskošna štedionica u Ilici 25.
Arnhem se školovao za bravara u Berlinu, zatim u Beču i Parizu. Njegov sin Carl Arnheim bio je oženjen Dorotheom, te su imali sinove Siegmunda i Felixa Arnheim, koji su 1905. postali vlasnici tvrtke.
S. J. Arnheim bio je prvo mehaničar u Berlinu. Od 1848. dokumentiran je kao kraljevski dvorski bravar njemačkog cara i proizvođač, te kao vlasnik stambene i poslovne zgrade. Radio je vatrostalne sefove i blagajne. Od oko 1849. godine, njegova tvrtka je bila smještena na imanju stambene kuće u Rosenthaler Straße 36.
"Godine 1860. oko 120 zaposlenika proizvodilo je oko 300 sefova godišnje. Tvrtka S. J. Arnheim se kasnije spojila s tvrtkom Ade Tresorbau u Ade-Arnheim", nalazimo na Wikipediji.
Tvornica sefova S. J. Arnheim započela je 1897. proizvodnju u Gesundbrunnenu, najvećoj tvornici sefova u Njemačkoj u to vrijeme.
U članku Wikipedije također piše da je 1938. godine njihovo židovsko poduzeće došlo pod upravu arijevaca, a posjed je prisilno prodan na dražbi. Snaha Dorothea Arnheim deportirana je iz kuće u Theresienstadt, geto koji je osnovao SS tijekom Drugog svjetskog rata u gradu tvrđavi Terezín u današnjoj Češkoj, gdje je iste 1942. godine umrla.
Tvornica sefova S. J. Arnheim desetljećima je bila najvažnija tvrtka za blagajne i sigurne gradnje sefova u Europi. Nakon Prvog svjetskog rata, stoji u članku, na stranici Staedte klamotten, tvrtka gubi na važnosti i zapada u financijske poteškoće, te je sporne 1938. tvrtka likvidirana, dok je obitelj Arnheim izvlaštena, a poslovni prostori prisilno su prodani na dražbi.
Osim velikih blindiranih sefova obitelj Arnheim proizvodila je i manje drvene, koji se povremeno mogu naći i na aukcijama antikviteta. Jedan se njihov sef spominje kao Arnheim ormar u pismu komornika Carla von Gersdorffa prijatelju Friedrichu Nietzscheu (filozof) od 10. prosinca 1875. godine.
U sklopu obnove zgrade u Ilici 25 obnovit će se i ovaj zanimljivi primjerak iz nekadašnje štedionice.