
U prvom su redu žene, sve su jednako odjevene, bijele košulje i crni sakoi, iznad stoje muškarci s leptir-mašnama. Crtež je crno-bijeli, a fizionomije raznolike, mogli biste ih promatrati dulje vrijeme. Stripovski su oblačići nad njima, prisjećaju se boljih vremena, kako se uvijek žali i kako se uvijek žalilo za proteklim vremenima. Pričaju kako su im dolazili Miro Ungar, Silvije Degen, brojni pjevači, da su se jela pripravljala flambirana... Složni su svi da je nekada bilo bolje, možda su ih nekada i tištali međuljudski odnosi, pa su to u međuvremenu zaboravili. Urušavanje poduzeća u kojemu rade ih je povezalo, više nije ništa bitno. Oni, zapravo, govore među sobom, no obraćaju se i promatraču crteža, iz čijeg naziva...