Jasno je vidljivo da za izložbu u centru Zagreba nije bio velik budžet, fotografije vise na kvačicama. No, svejedno je vrijedi pogledati

Jedna je stvar lako vidljiva čim uđete na izložbu "Lens, Pens & Cans" netom otvorenu u Muzeju grada Zagreba, gdje traje sve do 16. studenog - vidi se da su imali mali budžet. Razumijem, naravno, da je teško izlagati street-art u galerijskom prostoru, najbanalnije rečeno - zid ne možete unijeti. No ovdje su izložene fotografije zakačene kvačicama i nisu pod staklom. Za street-art je, naravno, važna i spontanost trenutka, čemu u prilog govori i činjenica da ćete vidjeti nekoliko poprilično zanimljivih grafita, u parkiću preko puta. Ovdje ih je nekoliko postavljeno na svojevrsnim panoima u dvorištu MGZ-a. Trenutak koji ne traje, naravno, ono je što svi autori vezani za uličnu umjetnost razumiju.

Ne bih željela da vam sve nabrojano umanji doživljaj ni poriv da odete pogledati izložbu, dapače, zanimljiva je, pogledajte je, no samo da budete realni u onom što očekujete. Skromnijeg je opsega nego što sam očekivala.

Najavilo se sljedeće: izložba kustosice Iva Kranjec "donosi presjek relevantnih autora koji djeluju unutar područja urbane umjetnosti, a ističu se različitim pristupima i utjecajima - od graffiti arta, slikarstva i ilustracije do crteža, kiparstva i dizajna". Dakle, objašnjenje je dosta generičko, nabraja se i iz kojih zemalja dolaze, dvadesetak je autora iz Hrvatske, Srbije, Nizozemske, Španjolske, Velike Britanije, Kanade, SAD-a, Japana i Južne Koreje. Piše da će dio biti i doniran MGZ. No kako ne postoji popratni katalog, nego samo nekoliko rečenica pojašnjenja, nisam baš do kraja shvatila koncept, osim da se oslanja na divnu izložbu Slavka Šterka o kojoj sam i sama pisala prije dva desetljeća, no o toj izložbi kasnije. Valja reći, Šterkova je izložba pratila scenu od 1994. do 2004., a ova je u MGZ-u nastala nakon 21 godine, dakle nije baš okrugla brojka

Izložba mgz

Nekoliko je zanimljivosti na izložbi. Nije toliko nažalost medijski bilo popraćeno ni razvikano, ne znam zašto, šteta, moglo se to više naglašavati, da je u Zagrebu Martha Cooper, legenda njujorške scene. Dala je intervju za drava.info, gdje čitamo da je u Zagreb došla zahvaljujući Slavenu Kosanoviću Lunaru, kojeg je upoznala u New Yorku, te da im je zajednička ljubav prema mačkama. Svrstavam se u one koji Lunarove mačke u centru Zagreba dosta vole, smatram da ga podižu.

Nekoliko je razloga zašto je posjet Marthe Cooper važan Zagrebu. Street art u modernom značenju, piše i Šterk tako u spomenutom katalogu, nastaje oko 1970., kad su "mladi u Bronxu odlučili zadobiti društveni status ispisujući svoja imena na zidovima, prije svega vlakovima podzemne željeznice". To je doba kada stasa i Martha Cooper. Ova američka fotografkinja je radila za New York Post sedamdesetih, tada je dokumentirala scenu, što je onda nastavila i osamdesetih. Njezina knjiga fotografija "Subway Art" izdana je 1984. godine, izdavač je Cooper i Henry Chalfant, a prodano je pola milijuna primjeraka, takva je brojka jer je definirala duh epohe, a ljude je zanimalo što se to zapravo događa. Nazvana je i biblijom suvremene street art scene.

Ona ima zanimljivu biografiju, ukratko, učila je engleski mirovne snage, bila u Tajlandu, vozila motor od Bangkoka do Londona. Ima diplomu antropologije s Oxforda, u Japanu je snimala tetovaže, djecu na ulicama New Yorka, na scenu ju je uveo Edwin Serrano. O njoj je snimljen i dokumentarac "Martha: A Picture Story". Na izložbi u Zagrebu nekoliko je njezinih fotografija, ponajviše oslikanih vlakova.

Izložba u MGZ

Ivo Kosanović snima fotografije iz kojih je vidljivo da sjajno poznaje scenu i da s njom provodi puno vremena, zove se "Artists on film". Fotografije su crno-bijele. Među ostalima, pozira beogradski poznati street art umjetnik Geko, pun je tetovaža. Među fotografijama koje je snimila Nika Kramer zanimljiva je ona na kojoj je prikazan život u kamp-prikolicama, ispred stambenih zgrada, na jednoj od njih ispisano je "Freedom of Movement".

Najviše su me ipak zainteresirale snimke ulica danas, a koje je snimala Ana Šesto. "Ništa nije uzaludno", recimo, poručuje natpis u Jukićevoj ulici u Zagrebu. Snimala je i na zagrebačkom bazenu Šalata, Lunarove crteže...

Na izložbi su, nabrojeno je, paneli: Appear Offline, Artez, Artime Joe, Cazer, Jimbo Bernaus, Lady Aiko, Lettering Daily, Mosk, Morka, Poster, Rienke Enghardt, Smack, Smug, Tea Jurišić, Tizer, TKV, Tomislav Tomić, Travis, Zets i Zmaja, dvije skulpture Lunara i 2Fasta...

"Izložba je ujedno posveta Slavku Šterku i njegovoj izložbi Umjetnost ulice iz 2004. godine. U katalogu te izložbe zabilježeni su brojni događaji i pojave koji su oblikovali zagrebačku street art scenu: oslikavanje zida u Branimirovoj, grafiti jamovi na remetinečkom rotoru, oslikavanje škola, dolasci stranih umjetnika koji su na zagrebačkim zidovima kreirali svoja djela, predstavljanje časopisa o grafitima, biografije umjetnika i festivali. Ovako zabilježenom i time od zuba vremena i zaborava sačuvanom uličnom umjetnošću Zagreba rijetko se koji grad u regiji može podičiti", piše.

Uistinu, za spomenutu je izložbu Slavko Šterk sistemski fotografirao grafite deset godina, pisao je da je "valjalo biti lovac na jelene" jer, poznato je, "grafiti brzo nastaju, a još brže nestaju". Uglavnom, 4500 ih je snimio i onda je uz pomoć Lunara birao koje će pokazati na izložbi rada u MGZ-u. Divan je u Sigetu nježni grafit "Ljubim te nježno, volim te cvjetiću". Potom je 1994. godine Slavko Šterk u Ilici, na Črnomercu, ne znam postoji li i danas, snimio sljedeći prizor: starinska radnja, postolar, iznad nacrtana velika cipela, autor je Gene.

Cilj je writera, a hejterima u ovom tekstu vezanom za ovakvu izložbu nema mjesta, humanizirati prostor: mračne zapuštene ulaze, unutarnja dvorišta... Šterk se bavio i pitanjem može li se od grafita živjeti, strukturom jezika, moralnim sadržajem...