Od svih radova koji se mogu pogledati na netom otvorenoj izložbi u Galeriji Događanja na zagrebačkoj Peščenici, najviše me zainteresirao rad "Kako sam postala nevidljiva", koji potpisuje Ksenija Španec. Prije nisam čula za ovu umjetnicu, pa sam ju počela pomalo istraživati. Rođena je 1966. godine, bavi se uglavnom crno-bijelom fotografijom, nenametljivom, decentnom, s puno smisla za formu. U novoj seriji fotografija koje, dakle, pokazuje, snima autoportete. No, oni ostaju zamućeni, teško vidljivi, ne može se prepoznati njezin lik. Kako se može pročitati uz izložbu, kroz formu autoportreta Ksenija Španec opisuje svoj doživljaj starenja žene u društvu koje veliča mladost. Je li do kraja tako, dalo bi se raspravljati, no simbolički način na koji je autorica prikazala opisano ukazuje na prililčno zanimljiv fotografski rukopis.
Naziv je izložbe "Utkano pod kožu" i pokazuje radove šest autorica kojima je zajedničko to što pokušavaju spojti tradicionalni medij izražavanja s onim suvremenijim, digitalnim. Projekt je nastao na inicijativu Ivane Ognjanovac i Mare Šuljak, koje je spojilo bavljenje temom ženskog naslijeđa. One pokazuju kratki film "Roze priče", nastao animacijom šest slika - vezova, nastalih inspiriranih životom u lockdownu, djelomičnom ili punom, posljednje dvije godine i novim međusobnim odnosima u obitelji koje su primijetile. Pandemijsko razdoblje tema je Ane Sladetić, umjetnice koja je nedavno održala sjajnu izložbu u Galeriji Kranjčar - "Utkani obrasci". Rad je prikazan u formi gifova koji brišu sami sebe.
"Potragu za ženstvenošću" potpisuje Hana Lukas Midžić. Nastali radovi različitih su tehnika: od klasičnog kiparskog pristupa materijalu, preko izlaganja kreativnog procesa na internetu, do performansa.
Videoinstalacija "Neizbježno" rad je Josipe Bubaš, koja je često i kustosica izložbi u ovom prostoru.